Pod naslovom Branitelj i njegov vjerni pas prije puno godina u tjedniku Hrvatsko slovo ispričana je priča o Ivanu Mažaru, „starome Mažaru“, kako su ga zvali branitelji s Trpinjske ceste.
Pridjev „stari“ mogao se tada shvatiti dvojako. Naime, jedan od sinova Ivana Mažara, Vinko, bio je prvi zapovjednik Borova naselja, od organiziranja obrane do dolaska Blage Zadre, a potom, do ranjavanja u rujnu 1991. godine, zapovjednik Trpinjske ceste. Također, Ivan Mažar bio jedan od starijih branitelja, posebno u odnosu na srčane mladiće koji su činili okosnicu obrane toga dijela bojišta. Ivan je rođen 1. travnja 1930. godine u Prijeboju, Korenica, kao drugi od petorice sinova Danice Mažar rođ. Čorak i Nikole Mažara. Ivanov život kao da je napravio sudbinsku kružnicu u kojoj se povijest gotovo u potpunosti ponovila; godine 1942. partizani su mu strijeljali oca i zapalili selo u kome su do tada živjeli. Nekoliko mjeseci kasnije ubijen mu je i stariji brat, a Mažari nikada nisu doznali mjesto gdje je pokopan.
Nakon Drugoga svjetskoga rata nova ih je vlast raselila, članove njegove obitelji protjerala na različite strane, a on sam, ne znajući dugo gdje su mu se nalazili majka i tri mlađa brata, preživljavao je radeći na prikupljanju ljetine na poljima oko Sunje. U Vukovar, kod daljnje rodbine, došao je 1953. godine. Nakon što je odslužio ondašnju vojsku, u braku sklopljenom 1956. godine s Marijom, djevojački također Mažar, dobio je troje djece, sina Vinka (1957,) kćer Slavicu (1958.) te još jednoga sina Željka (1965.). Do 1969. godine Ivan je radio u Kombinatu Borovo, potom odlazi na rad u Njemačku i tamo ostaje do 1974. godine. Po povratku u Borovo naselje opet se zapošljava u Borovu, u pogonu Valjara poznatome po teškim uvjetima rada, te tamo radi sve do umirovljenja 1989. godine.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. lipnja 2018.
