Za vrijeme Domovinskog rata gotovo svaki vojnik ili policajac koji se vraćao s „terena“ kući ponio je neki „suvenir“ s ratišta. To su, prije svega, bili ostaci eksplodiranih mina, geleri, razne čahure ili odbačeni kontejneri „Ose“ ili kakva ispucana „Zolja“.
Zato danas sigurno nema ni jedne spomen sobe ili muzeja vezanog za Domovinski rat, a da u svojemu postavu nema takav eksponat. Takav je slučaj i kod nas, s tom razlikom da ta sredstva nisu odnošena nikud već su jednostavno sakupljena i ostala u gradu kao svjedoci jednog vremena. Osim raznih ostataka mina i čahura raznih kalibara, veliku pomoć u formiranju zbirke pružili su nam i djelatnici Hrvatskog centra za razminiranje koji su nam za postav poklonili sve ono što nismo imali, a sve sa ciljem da posjetitelje što bolje upoznamo s opasnostima od raznih vrsta mina i ostalih minskoeksplozivnih sredstava. Ponekad smo i mi kao muzej neke od naših „viškova“, koji su Centru bili zanimljivi, ustupili njima te se na taj način suradnja nastavlja i dalje.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. ožujka 2020.