Unatoč svemu, vrhovni stožer Bojišnica u borbama za Čačak NOVJ-a ipak odlučuje napasti ove prometnice, za što su bile određene snage 14. zbora. Prvi napad izvršile su 27. listopada snage 17. istočnobosanske udarne divizije uz podršku jedne sovjetske bojne i topništva iz sastava 93. pješačke divizije na području između Čačka i Kraljeva, ali bez uspjeha. Tri dana poslije na bojišnicu dolazi 1. jugoslavenska brigada i istoga je dana, bez prethodnoga izviđanja, ubačena u borbu. Potpora teškog topništva bila je potpuno neučinkovita, ali je brigada ipak uspijevala napredovati i jedina je od svih postrojbi 14. zbora uspjela prekinuti željezničku i cestovnu komunikaciju Čačak – Užice. Kada je trebalo proširiti ovaj uspjeh i zauzeti Čačak, započinje slijed teško shvatljivih događanja. Postrojbe koje su trebale davati potporu brigadi odjednom ostaju bez strjeljiva, iako su do tada imali neznatnog ili nikakvog sudjelovanja u borbi, a pokazatelj koji najviše upućuje da se na uspjeh brigade nikad ozbiljno nije ni računalo, bila su odbijanja susjednih sovjetskih i srpskih postrojbi da podupru napad i lažna izvješća koja su slali u stožer brigade.
Brigada je pritom pretrpjela strahovito velike gubitke. Poginulih, ranjenih i nestalih prema jednom izvoru bilo je 547, a prema drugom 539. U svakom slučaju, tijekom ovih borbi izgubljeno je više od 30% sastava brigade i prema priznanju njezina prvog komesara Đure Lončarevića, ovakvi gubitci na razini brigade, u samo jednoj borbi, bez primjera su u povijesti NOVJ-a. Za usporedbu, gubitci 17. istočnobosanske udarne divizije od 27. listopada do sredine studenog iznosili su 66 poginulih, 199 ranjenih i 42 nestala, tj. u duljem razdoblju i u višekratno većoj postrojbi gubitci su bili upola manji (u tom trenutku ova divizija brojila je 4742 vojnika). Viša zapovjedništva krivca za ove neuspjehe vidjela su isključivo u zapovjedništvu brigade, koje su optužili za loše vođenje postrojbe, kao i u kukavičluku i neprijateljskom raspoloženju dijela pripadnika brigade prema NOVJ-u.
Ostale postrojbe 14. zbora, uključujući i 23. srpsku udarnu diviziju, nisu bile predmet tako oštrih kritika i na njihov rad nisu upućene nikakve primjedbe. Da su ove kritike većinom neopravdane, vidljivo je iz sačuvanih dokumenata brigade. Postrojbe brigade nisu ni u jednom trenutku podlijegale panici, nije bilo bezglavog bježanja, već su uredno odstupale, povremeno izvodeći i manje protunapade u svrhu trenutačnog poboljšanja položaja. Pritom se nastojalo ne napuštati teško naoružanje te su tako izvučeni svi topovi ZIS-3, osim jednoga koji je uništen izravnim pogotkom.
>> Hrvatski legionari u borbi za Čačak, 1. dio
>> Ruske "Kaćuše" raketiraju dobro utvrđene položaje elitnih postrojbi SS-a, 2. dio
>> Njemački siloviti protunapad s lijevog krila, 3. dio
>> Njemačke snage probijaju i okružuju Sovjete, 4. dio
Uskoro očekujem da časopis "Vojna povijest" napokon objelodani povjesnu činjenicu da su u 2. svjetskom ratu pobijedili Hitler i Pavelić.