Naslovnica

Okupacija i kolaboracija u Francuskoj tijekom Drugoga svjetskog rata

Nakon dolaska Hitlera na vlast 1933., u francuskoj politici formiraju se dvije struje: prva usmjerena protiv Njemačke i druga koja je zagovarala dogovor s Njemačkom
07. veljače 2017. u 17:37 0 komentara 1755 prikaza
Hitler u Francuskoj
Foto: Wikimedia CC

Naziv Francuska nastao je kao direktna derivacija latinskog naziva „Francia“ što bi u prijevodu značilo „država Franaka“ (njemački naziv za Francusku je i danas „Frankreich“ što direktno i nedvosmisleno znači „franačka država“). Proces nastanka današnje francuske nacije usko je vezan uz nastanak, jačanje i širenje francuske države. Upravo je francuska država, bez obzira je li kraljevina, carevina ili republika, bila glavni čimbenik nastanka i kohezije francuske nacije. Za razliku od svojih susjeda na istočnoj obali Rajne, Nijemaca, koji su vrlo rano za sve pripadnike germanskih plemena od Rajne do Visle počeli rabiti naziv Nijemac, odnosno „Deutscher“ koji dolazi od derivacije starogermanske riječi „diutisc“ što znači „onaj koji pripada narodu“ (budući su germanska i slavenska plemena još tijekom seoba dolazila u neposredne dodire, za Slavene su Germani/Nijemci govorili „čudnim“ i potpuno nepoznatim jezikom te su ih „iz svoga kuta gledanja“ smatrali „nijemima“, tako je i naziv za Nijemce u slavenskim jezicima vrlo sličan: hrvatski – Nijemac, poljski – Niemcy, češki – Nemecko, srpski – Nemac…).

S druge strane, Francuzi ne postoje kao narod, a područje današnje Francuske naseljavali su većinom Gali koji su bili romanskog podrijetla (Galo-Romani) te germanska plemena Franaka i Burgunda. Tijekom vremena u francusku naciju bit će integrirani Normani (koji su naseljavali područje Normandije) te Bretonci (susjedi Normana koji su naseljavali poluotok Bretanju). Svi navedeni narodi upravo će djelovanjem središnjih tijela francuske države biti objedinjeni u ono što danas poznajemo kao francusku naciju. Romanska i germanska plemena sa zapadne i istočne obale Rajne u ranom srednjem vijeku bila su objedinjena pod zajedničkom krunom franačkih kraljeva – od prvoga franačkog kralja Klodovika (okrunjenog 481. godine) do Karla Velikoga koji je vlast franačke države proširio na sjeveru do Labe, potom na cijelu srednju Europu te na jugu sve do Rima i sjevera Pirineja. Karlo Veliki okrunjen je na Božić 800. godine krunom rimskog cara čime je „obnovljeno“ Sveto Rimsko Carstvo. Carsku krunu Svetoga Rimskoga Carstva baštinit će kasnije njemački vladari (od 962. godine carskom krunom je okrunjen Oton I. iz kuće Hohenstaufen), a samo Sveto Rimsko Carstvo postojat će, iako će utjecaj samoga cara na njemačke zemlje biti samo formalan, sve dok francuski car Napoleon I. nije prisilio cara Franju II. iz kuće Habsburga da abdicira i odrekne se krune cara Svetoga Rimskog Carstva 1806. godine...

Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 4. veljače na svim kioscima!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.