Tijekom Američkog građanskog rata (1861. – 1865.) pojavilo se nekoliko vojnih zapovjednika za koje se može reći da su u svoje vrijeme, pa i šire, bili među najsposobnijima na svijetu, a jedan od njih svakako je bio i general Robert E. Lee, komandant politički najvažnije južnjačke terenske armije na politički najvažnijem bojištu rata – Armije Sjeverne Virginije na Istočnom ratištu.
Lee je bio profesionalni vojnik, veteran rata s Meksikom, ravnatelj vojne akademije West Point, a uoči secesije njegove rodne Virginije zapovjednik 2. konjičke pukovnije, star 54 godine. Bio je majstor manevra na operativnoj razini, što je dokazao u više kampanja tijekom Građanskog rata, od kojih je vjerojatno najljepša, najmaštovitija i najelastičnija ona iz kolovoza 1862., poznata kao Drugi Bull Run. Obranivši u Sedmodnevnoj bitki krajem lipnja prijestolnicu Konfederacije, Richmond, od neposredne ugroze koju je predstavljala Armija Potomac iskrcana amfibijskim manevrom na Poluotok Virginiju u proljeće 1862., Lee se morao suočiti s drugom opasnošću iz suprotnog smjera. Tu je opasnost predstavljala nova sjevernjačka Armija Virginije, smještena južno od Washingtona, između raskrsnice Manassas i rijeke Rapidan. Kako bi otklonio ovu prijetnju, sredinom kolovoza je pokrenuo kampanju, u mnogočemu školski primjer operativnog manevra temeljenog na izvrsnoj obavještajnoj djelatnosti, sposobnosti i autonomiji korpusnih komandanata, te komparativnim prednostima Armije Sjeverne Virginije (ASV).
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. svibnja 2022.
