Pogubljenje francuskog kralja Luja XVI. i uspostavljanje republikanske vlasti nakon Francuske revolucije izazvali su monarhističke i dinastičke zemlje Europe. Već krajem 1791. Deklaracijom u Pillnitzu, Austrija i Prusija pozvale su europske zemlje da pomognu francuskom kralju da se vrati na vlast. Francuski odgovor bio je objava rata 20. travnja 1792. godine. Ujedinjene austrijsko-pruske snage napale su Francusku iz smjera Belgije i preko Rajne, ali su odbijene u bitki kod Valmyja. Zatim su francuske snage okupirale cijelu Belgiju. To je bio povod za uzbunu u ostalim europskim državama, što je dovelo do osnivanja prve protufrancuske koalicije u veljači 1793. godine.
U koaliciju su, uz Austriju i Prusiju, ušle i Španjolska, Nizozemska i Velika Britanija. Bila je to prva u nizu od sedam protufrancuskih koalicija koje će ratovati s Francuskom sljedeće 23 godine. Kao odgovor Francuska je proglasila prvu u svijetu poznatu opću mobilizaciju, što je omogućilo stvaranje velike vojne sile. Svima je upućen glasoviti poziv: „Domovina je u opasnosti“. Do početka 1795. francuske su postrojbe porazile saveznike na svim bojištima. Prusija je izbačena iz koalicije i potpisala je separatni mir. Od Nizozemske je stvorena Batavijska Republika pod francuskim utjecajem. U sjevernoj Italiji snažan položaj francuske vojske prijetio je austrijsko-sardinijskim položajima, ali je njezin zapovjednik oklijevao pa je uskoro zamijenjen dinamičnijim generalom Napoleonom Bonaparteom. On je izveo briljantan pohod koji je omogućio mir u Campo Formiju. Njime se Austrija morala odreći Austrijske Nizozemske u korist Francuske i priznati neovisnost Cisalpinske i Ligurske Republike koje su stvorili Francuzi u sjevernoj Italiji. U Europi ipak nije došlo do trajnoga mira. Revolucionarni ratovi vođeni su zbog obrane i širenja tečevina revolucije.
Kasniji Napoleonov uspon na vlast preusmjerio je revolucionarne ciljeve na teritorijalno širenje i jačanje utjecaja Francuske u Europi. To je prouzročilo reakciju europskih sila, koje su sklapanjem daljnjih koalicija na kraju uspjele srušiti Napoleona i vratiti Burbonce na prijestolje. Ipak, usprkos svemu tečevine revolucije više se nisu mogle dokinuti.
