Njemački bojni brod Bismarck sigurno je najčešće spominjani i opisivani ratni brod svijeta i o njemu je napisan niz knjiga i prikazan bezbroj dokumentarnih emisija na svim medijima. Kako je nastao i nestao?
Da se vratimo unatrag, prema odredbama Versailleskog mirovnog sporazuma, potpisanog 28. lipnja 1919. godine, „nova“ njemačka ratna mornarica (Reichsmarine) smjela je imati u službi samo 15 000 ljudi te raspolagati sa samo osam starih linijskih brodova, od čega šest u aktivnoj službi, osam malih krstarica (šest u službi), 16 razarača (12 u službi) i 16 torpiljarki (12 u službi). Gradnja i posjedovanje podmornica potpuno su zabranjene. Nije bilo dovoljno osoblja čak ni za te malobrojne i već prastare brodove, građene na prijelasku iz 19. u 20. stoljeće, a njihova zamjena dozvoljena je tek poslije 20 godina za linijske brodove (ali istisnina nije smjela prijeći 10 000 tona) i lake krstarice (dozvoljene istisnine do 6 000 tona), odnosno poslije 15 godina za razarače (800 tona) i torpiljarke (200 tona). Nije točno određeno o kojoj je istisnini bila riječ, stoga se njemačka ratna mornarica poslije pozivala na odredbe i definicije Washingtonskog sporazuma, što je omogućilo povećanje istisnine za 16 kg po svakoj toni.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. kolovoza 2022.
https://despot-infinitus.com/proizvod/bojni-brod-bismarck/