Njemački bojni brod Bismarck sigurno je najčešće spominjani i opisivani ratni brod svijeta. O Bismarcku i njegovoj nepotopivosti još kolaju brojne legende, posljedica njemačke, ali i britanske promiđbe, nakon što je potopio njihov najpoznatiji ratni brod, The Mighty Hood.
Razlozi gubitku Bismarcka bili su pak mnogostruki, čak ako se zapostavi činjenica da je Royal Navy imala mnogostruku brojčanu premoć. Brod je unatoč svojoj savršenosti ipak planiran prema načelima gradnje bojnih brodova tijekom Prvoga svjetskog rata, s nisko postavljenom glavnom oklopnom palubom i (za borbu protiv drugih bojnih brodova) nepotrebnom pomoćnom bitnicom topova kalibra 150 mm. Konstrukcija krmenog dijela broda i troosovinski pogon umjesto pogona na četiri osovine i četiri vijka, bila je glavni uzrok za onesposobljavanje Bismarcka prije odlučujuće bitke s bojnim brodovima. Veliki njemački propust bio je i prestanak gradnje nosača zrakoplova Graf Zeppelin (čiji projekt je također predviđao brojne nepotrebne topove kalibra 150 mm), koji bi inače predstavljao znatno pojačanje njemačkoj postrojbi, jer bi ukrcani lovci Messerschmitt Bf 109 mogli spriječiti sve napade tadašnjih britanskih torpednih zrakoplova i bombardera, a bombarderi Junkers Ju 87 Stuka držali bi protivničke brodove na odstojanju. Odgovornost za tu grešku velikim dijelom snosi i zapovjedništvo njemačkog zrakoplovstva (Luftwaffe) s maršalom Hermannom Göringom na čelu. Zapovjednik njemačke postrojbe i zapovjednik flote, admiral Lütjens, također je odgovoran za gubitak njemačkog bojnog broda, jer je počinio niz taktičkih pogrešaka.
Dok se o bojnom brodu Bismarck opširno pisalo, njegov blizanac Tirpitz bio je u literaturi pomalo zapostavljen, posebice u hrvatskom govornom području. Ušao je u službu kad je vrijeme velikih oceanskih raidera već prošlo, a poslije gubitka Bismarcka Hitler ga je poslao u sjevernu Norvešku, kako bi pojačao njemačku nazočnost na sjevernom krilu u tom sudbonosnom germanskom području. Trebao je sudjelovati u obrani od savezničke invazije (do koje nikad nije došlo), ali i u napadima na konvoje s ratnim tvorivom za Sovjetski savez, a konačno je služio u ulozi Fleet in being kako bi vezao protivničke mornaričke snage.
O usamljenoj kraljici Sjevera pisalo se manje, ali predstavljao je stalnu prijetnju savezničkim konvojima, čak ni kad zbog većih oštećenja više nije mogao isploviti. Britanci su bili opsjednuti Tirpitzom, nakon što je Bismarck u svibnju 1941. godine uspio potopiti ponos britanske Kraljevske mornarice, bojni krstaš Hood. Rijetki Tirpitzovi izlasci iz norveških fjordova znali su dovesti do panike na savezničkoj strani, tako je početkom srpnja 1942. godine uništen konvoj PQ.17, nakon što je brodovima pratnje brzopleto zapovijeđeno neka se povuku kad je primljena vijest da je Tirpitz isplovio u napad. Odgoda slanja konvoja do jeseni 1942. godine izazvala je oštre prepirke između zapadnih saveznika i Staljina, tako je Tirpitz imao i stratešku ulogu. Kad više nije izlazio na more, Britanci su ga počeli napadati u norveškim fjordovima jahaćim torpedima, zrakoplovima s nosača, novo izumljenim džepnim podmornicama, a zatim i četveromotornim bombarderima s potpuno novim tipovima teških bombi, što je konačno dovelo do njegovog uništenja.
https://despot-infinitus.com/proizvod/bojni-brod-tirpitz/
https://despot-infinitus.com/proizvod/bojni-brod-bismarck/
