Temeljne značajke četvrte faze razvoja OS RH čini prijelaz s ratnog ustroja na mirnodopski što je za sobom automatski „povlačilo“ i smanjivanje OS-a. Po prvi puta tijekom svoga postojanja OS RH našao se pred novim izazovom – prijelazom (tranzicijom) i prilagodbom s ratnog na mirnodopski način ustroja i funkcioniranja. Događaji karakteristični za četvrtu fazu:Po okončanju ciklusa oslobodilačkih vojnih operacija OS RH u Hrvatskoj i BiH, tijekom ljeta 1995., državni i vojni vrh Hrvatske počeo je pripreme za novu, veliku vojnu operaciju oslobađanja preostalog okupiranog dijela Podunavlja. Operacija je dobila kodno ime „Operacija Dunav“. Za samu provedbu operacije ustrojeni su združeni stožeri te su potom otpočele pripreme i simulacija same operacije. U provedbi operacije trebalo je sudjelovati 30.000 vojnika iz pet gardijskih brigada, a još oko 100.000 vojnika (iz pričuvnih postrojbi) trebalo je biti osiguranje u slučaju intervencije Vojske Jugoslavije (VJ).
Hrvatske bespilotne letjelice u međuvremenu su snimale protivničke položajeu Baranji i Podunavlju, uključujući i područje Vojvodine i Srijema, gdje su bile raspoređene snage novosadskog korpusa VJ-a. Sama provedba operacije trebala je biti izvršena taktikom nazvanom „vatreni kanali”, što je značilo da će se masovnom uporabom topništva stvarati „otvori“ u protivničkom poretku u koje će potom ući masa oklopništva i pješačkih postrojbi u obliku klinova.
Nastavak teksta pročitajte u novom broju VP magazina!
