Domovinski rat temelj je današnje neovisne Republike Hrvatske. Ali Domovinski rat nije se vodio samo na njezinom području, i ne može ga se svesti samo na to područje. Domovinski rat se vodio i u Bosni i Hercegovini. Bosansko-hercegovačko ratište bilo je jedinstveno, nedjeljivo ratište s onime u RH, i RH se branila i na svom području i na području BiH. Jer je iz BiH dolazila srpska agresija prema RH, ali i u BiH su se Hrvati borili za vlastitu opstojnost, što je bio i ostao do danas i te kakav nacionalni interes RH. Upravo o tome zbori svježe izašla knjiga povjesničara s Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Davora Marijana koja nosi jednostavan naslov – „Domovinski rat“. Ovo djelo predstavlja prvu cjelovitu sintezu o Domovinskom ratu! I što je još jedna vrijednost ove knjige, to što prvi put jedan autor nedvosmisleno i posve otvoreno u kontekst Domovinskog rata uzima i događaje u BiH, i ratište u BiH posve uklapa u cijeli kontekst Domovinskog rata. Kako Marijan navodi u uvodu knjige, ovo je knjiga o vojnoj povijesti Hrvatske i Hrvata u Domovinskom ratu 1990. – 1995. godine. Politički pregled dan je u najkraćim mogućim crtama u uvodu. U knjizi je iznesen prikaz zbivanja u Hrvatskoj i dijelu Bosne i Hercegovine u kojem je djelovalo Hrvatsko vijeće obrane. Sukobi u ostatku Bosne i Hercegovine prikazani su u kratkim crtama jer bez njih stanje na ratištu ne bi bilo potpuno, a izostao bi i kontekst nužan za razumijevanje rata na teritoriju između rijeka Drine i Sutle, odnosno u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Evo što Marijan piše, zašto je područje BiH imalo važnu ulogu u obrani Hrvatske: „Od sredine kolovoza 1991. teritorij BiH igrao je važnu ulogu u napadu JNA na Hrvatsku. Plan napadne operacije temeljio se na ratnom planu Sutjeska- 2, a predviđao je presijecanje Hrvatske na nekoliko pravaca, odvojeno uništavanje okruženih hrvatskih snaga, a potom diktat Srbije oko njezina budućega izgleda. Nije nužna mašta da se pogodi gdje bi bilo mje sto BiH u takvoj državnoj tvorevini. Doprinos BiH srpskomu pohodu bio je teritorijalni i kadrovski. Peta vojna oblast u Hrvatskoj, Banjalučki, Tuzlanski, Kninski, Sarajevski, Užički i dio Titogradskoga korpusa logistički su podržavani preko bosanskohercego vačkih prometnica, a znatan dio pričuvnika JNA i Teritorijalne obrane SR BiH sudjelovao je u bojnim djelovanjima.
Najveći postotak angažiranog ljudstva bio je iz Bosanske krajine i istočne Hercegovine. Korištenje BiH u ratu protiv Hrvatske SDS je javno podržao u ljeto 1991. godine. Bosanskohercegovački Hrvati bili su protiv rata, a dio dragovoljaca sudjelovao je u ratu u nekim od hrvatskih oružanih formacija. U napadima na Hrvatsku stradala su i bosanskohercegovačka mjesta naseljena Hrvatima, Uništa na Dinari u kolovozu i kompleks sela Ravno u Popovu polju u listopadu 1991. godine. U dijelu hrvatskih općina poduzete su mjere obrane, dijelom kroz razoružani TO, a dijelomkroz pričuvni sastav milicije. Iz njih će poslije nastati Hrvatsko vijeće obrane (HVO), a nadzorni punktovi i ophodna područja postat će crta hrvatsko-srpskoga razdvajanja, odnosno crta obrane.“ Marijan napominje da je ova knjiga počela nastajati prije više od 10 godina. Knjiga je pisana kronološki i tematski, s trajnim nastojanjem da, gdje god je moguće, pomiri ta dva zahtjeva. Kronološki jepodijeljena na temelju zbivanja u Hrvatskoj. Zapravo je sav dosadašnji Marijanov istraživački rad na Domovinskom ratu ukomponiran u ovu knjigu.
Korištenje BiH u ratu protiv Hrvatske Srpska demokratska stranka javno je podržala u ljeto 1991. Hrvati iz BiH bili su protiv rata
Knjiga se najvećim dijelom temelji na dokumentima sukobljenih strana. Pristup najvećemu dijelu dokumenata Marijan je imao na temelju odluke Vlade RH iz ožujka 2001. o započinjanju znanstvenih istraživanja Domovinskoga rata. Do danas se, kaže, mnogo toga promijenilo, nažalost, nagore. Nekoliko je godina pristup bio moguć na temelju odobrenja ministara obrane i unutarnjih poslova. Poslije je pristup zakompliciran uvođenjem pojmova klasificiranim i deklasificiranim dokumentima. Iako je značajan dio dokumenata deklasificiran zbog sudskih postupaka na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu, pristup im u Hrvatskoj nije moguć. U sigurnosnom i arhivskom sustavu, naglašava Marijan, to ne drže problemom koji treba riješiti. Nakon što su istraživači Tužiteljstva ICTY-a pretresli hrvatske arhive bilo je logično da se značajan dio dokumenata iz Domovinskoga rata deklasificira jer ne ugrožavaju nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Poznavajući stanje, zaključuje, promjene nisu ni na vidiku.
Značajan dio dokumenata koji je korišten za pisanje ove knjige dostupan je na stranicama ICTY-a. Dio dokumenata prikupio je iz privatnih izvora i u tom slu čaju nije iznosio mjesto čuvanja, tj. pohrane. To nije učinio ni s dokumentima grupe Istočna Posavina iz 1992. i dokumentima Hrvatskoga vijeća obrane iz razdoblja od 1992. do 1994. godine. Gotovo svi se nalaze na web-stranici generala Slobodana Praljka.
Nepostoje dokumenti,koji bi mogli donijeti nekome pravu istnu u sukobima......kada se neki i pronadju,drugi se vjesto prikrivaju,kao da ih i nema,a svi zanemaruju istinite dogadjaje i djela .....Eto kao Marjna je napisao,pa je to to.....A Sexsova sjecanja,a Tomcovo pisanje ,a Akademika Bilandzica.......Svako svakom proturjeci,a pisu knjige zivim svjedocima koji su sudioici mnogih dogadjaja,samo se i njih bira radi umjetnickog dojma"......Niko da krene da pise ,kako se dogodilo da bas ispadne ovako sa Hrvatima i ratom i da proba naci "mislioce" koji su ukazivali na sasvim jasan rasplet dogadjaja,sa garniturama koje i danas vladaju i vode narode,a tako i Hrvatski narod..Oni su odmah proglaseni izdajicama i neHrvatima,i stavljeni na spiskove za ostrel,u Hrvata,po HDZeu.........Kako je moguce zaobicu "stratesko" dizanje mostaova na rijeci Savi,a pokazalo se sasvim bez ikakve potrebe,osim pogodovanju danasnjeg stanja Hrvata u BiH........