Hrvatski ratnik, pustolov, bonvivan i vođa pandurskog banderija Franjo Trenk rođen je 1. siječnja 1711. u Reggiu u Italiji. Taj potomak pruskog plemića cijeli je život za sebe govorio da je Slavonac. Iako je bio jedna od najkontroverznijih ličnosti 18. stoljeća, jedno je sigurno: Trenk je bio vješt vojnik i neustrašiv ratnik. Ipak, brzo je došao na glas i kao čovjek neobuzdane naravi. Sastavni dio njegova života bili su dvoboji, pijanke, kartanje, zabave sa ženama i proganjanje razbojnika po slavonskim šumama. Trenk je preživio 102 dvoboja, a ranjen je, što u ratu što u dvobojima, 14 puta te je dvaput osuđen na smrt. Kao dijete živio je u Italiji, Mađarskoj i Požegi, u blizini koje je njegova obitelj imala veliko imanje u mjestu koje je kasnije nazvano Trenkovo. Kada je stasao u mladića, otac ga je poslao u vojnu školu u Šopronu, a sa 16 godina postao je zastavnik u pukovniji Nikole Paffya. Nakon što je oženio kćer podmaršala Tillera, Trenk se nastanio u Požegi. Ovo kratko i relativno mirno razdoblje njegova života završilo je smrću njegove žene i četvero djece tijekom epidemije kuge 1737. godine. 

Trenk je potom nastavio vojnu karijeru pa odlazi u Rusiju i uključuje se u Rusko-turski rat. Tu je stekao slavu, ali i brojne neprijatelje. Zbog neposluha, završio je u zatvoru, potom je pomilovan, unaprijeđen u čin bojnika, ali poslije i protjeran iz Rusije zbog okrutnosti i stalnih sukoba s časnicima. Kada su Prusija i Bavarska povele Rat za austrijsko nasljedstvo, Trenk je na poziv mlade kraljice i carice Marije Terezije u Slavoniji ustrojio i opremio postrojbu od tisuću ljudi, nazvavši ih pandurima. Carica je zahvalno prihvatila pomoć i uskoro su šareno odjeveni Trenkovi panduri na putu prema bojištu prošli bečkim ulicama. Njihov izgled, koji je privlačio pažnju Bečana, bio je zastrašujući – obrijane glave, naoružani kuburama i handžarima, ogrnuti crvenim kabanicama. Panduri su na neprijatelja jurišali uz divlje povike – Allah! Allah! – i svirku pištaljki i bubnjeva. Time su često neprijatelju utjerivali strah u kosti. Strašan ratnik iz Slavonije unio je u Rat za austrijsko nasljedstvo gerilsku taktiku malog rata udarajući u pozadinu neprijatelja, pri čemu je često stradalo i civilno stanovništvo. Sam Trenk bio je prvi u napadu i zadnji pri uzmicanju. Nakon mnogobrojnih pobjeda zavist osobnih neprijatelja i nemiran Trenkov duh odveli su silovitoga pandurskog vođu pred ratni sud. Optužen za pronevjeru novca za novačenje, ovaj neobičan ratnik prezirno je odbio želju carice Marije Terezije da zatraži pomilovanje. Prkosan kao i uvijek, radije je izabrao tamnicu u tvrđavi Spielberg u Češkoj, u kojoj je 1749. i umro na doživotnoj robiji. Od njegovih pandura ustrojena je 53. linijska pješačka pukovnija najdugovječnija hrvatska regularna vojna postrojba. Također i ime pandur proširilo se Europom kao sinonim za lake neregularne postrojbe, a pandursko ime dobila je i vrsta lovačkog noža. U Hrvatskoj se i danas čuva uspomena na Trenka i njegove pandure. U Požegi je ustrojena pandurska glazba i povijesna postrojba u starim odorama a Puhački orkestar Hrvatske vojske često izvodi poznatu »Trenkovu koračnicu«. I bavarski gradić Waldmünchen još i danas raskošnom predstavom svako ljeto odaje počast barunu Franji Trenku, neustrašivom vođi slavonskih pandura, jer je jednom prigodom poštedio njihovo mjesto od pljačke i paleža.

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest