Ozbiljna država kakva je zasigurno bila stara Austrija, a nakon nje i njezina sljednica Austro-Ugarska Monarhija, vrlo rano je uvidjela značaj eksploatacije rudnih bogatstava za razvoj cjelokupnog gospodarstva, a u konačnici i same države.
Vrlo rano otpočelo se s eksploatacijom ugljena kao tadašnjeg najznačajnijeg energenta i pokretača kompletne industrije. Tako se u literaturi vrlo često navodi primjer prvog rudnika ugljena pod carskom i kraljevskom vlasti u Donjoj Austriji u okrugu Thallern. Prema legendi, ležišta ugljena je na ovom području sasvim slučajno otkrio jedan pruski ratni zarobljenik zaposlen kod jednog poljoprivrednika u Thallernu tijekom Sedmogodišnjeg rata (1756. - 1763.). S obzirom da je taj zarobljenik bio upoznat s vrijednošću svoga otkrića, obaviješteni su nadležni i već 1758. godine počinje se s eksploatacijom lignite osrednje kvalitete. U tom periodu rudnik je zapošljavao 110 radnika iz Njemačke, Češke, Tirola i Koruške, a ugljenom iz njega opskrbljivane su mnogobrojne kovnice, KuK peći za opeku u Wien – Simmeringu kao i razna bečka skladišta.
S vremenom su se državne subvencije smanjivale, a troškovi proizvodnje značajno porasli, pa početkom 19. stoljeća dolazi do gašenja rudnika. Otkrićem novih tehnologija, ovo rudarsko područje ponovno postaje interesantno za eksploataciju, pa ga 1830. godine od države otkupljuje sveučilišni profesor i poznati geolog Karl Michael Strömitz.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. svibnja 2022.
