U najvećoj hrvatskoj zbirci povijesnog oružja, onoj Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu, među velikim brojem pušaka „narodnog“, balkanskog ili orijentalnog tipa, kako ih već nazivaju, nalazi se i skupina od 9 pušaka jednog posebnog tipa koje povezuje opći izgled, korištenje kraćih „lovačkih“ cijevi s izolučenom cijevi i osobit način dekoriranja kundaka i usadnika zakucavanjem mjedenih limova i pločica te intarzije mjedene žice.
S lijeve strane kundaka imaju istaknutu obrazinu za naslon strijelčevog obraza, te uz petu kundaka, od mjedenog lima ili izrezbaren, prikaz zmaja u krugu. S desne strane kundaka, uz petu, sve imaju izdubljen pretinac s poklopcem na posmik. Kundak i usadnik su im izrađeni od rebrastog javora, orahovine ili klenovine (poljskog javora). Već na prvi pogled je vidljivo kako se te puške izrađivane i korištene na jednom prostorno ograničenom području kontinentalne Hrvatske jer ih nema u zbirkama nama susjednih zemalja, kao ni u zbirkama drugih europskih zemalja. Niz dokaza i indicija ukazuje kako su takve puške izrađivane i korištene na području Hrvatske vojne krajine (u užem smislu: Karlovački generalat i Banska krajina) između kraja 18. stoljeća i 70-tih godina 19. stoljeća.
Najviše poveznica imaju s Likom zbog čega ih i nazivamo lički štucevi. A kako sve puške iz ove skupine imaju izolučene – narezane cijevi, za koje je zabilježen narodni izričaj „štucrezanac“ (Budisavljević, 1913., 76), predlažem da ovaj tip pušaka nazovemo lički štuc-rezanac.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2022.
