O Svetozaru Borojeviću pisali smo već više puta. Danijel Tatić je o njemu napisao i objavio životopis, koji ste mnogi već sigurno i pročitali.
Kako je aktualan rat u Ukrajini, ruska agresija, Tatić je za ovaj broj VP-a odlučio sažeti i analizirati Borojevićevu ulogu u obrani Ugarske od Rusije početkom Prvog svjetskog rata, 1914. i 1915. godine. To i nije bez razloga. Borojević izbijanjem rata na mjestu zapovjednika košičkog zbora kreće u obranu Ugarske te zahvaljujući uspjesima u prvim okršajima s ruskim snagama doživljava slavu koja će ga pratiti do samog kraja rata. Kako piše Tatić, Borojević u Ugarskoj doživljava veliku slavu, a ugarski tisak ga predstavlja kao branitelja Ugarske u kojeg Mađari gledaju kao u Boga! Na naslovnici bečkog lista "Deutsches Volksblatt", pod naslovom "Dva junačka zbora", objavljene su jedne od prvih vijesti o Borojevićevom uspjehu: “U pobjedničkim borbama između Visle i Buga posebno su se istaknuli zborovi Puhalo i Borojević. Postrojbe su iskazale čudesnu hrabrost. (…) Jedna od prvih u tisku objavljenih slika generala Borojevića objavljena je uz vijest da su njegove postrojbe kod mjesta Zamošć (najbliže veće mjesto, udaljeno 15 kilometara sjeverozapadno od Komarowa) izvojevale sjajnu pobjedu.
Borojević dolazi na naslovnici bečkog lista za kazalište i umjetnost "Der Humorist". A Bečki list "Welt Neuigkeits Blat", uz vijesti o uspjehu 6. zbora, donosi i kratki Borojevićev životopis. Uglavnom, tadašnje su novine bile pune hvale za Borojevića, i prije nego što se preselio na Sočansko bojište, u boj s Talijanima, gdje je dobio nadimak „Lav sa Soče“, i gdje se dodatno proslavio kao jedan od najsposobnijih vojskovođa Prvog svjetskog rata uopće, ne samo na strani austrougarskih snaga. Stoga i ne čudi da je dosegao rang feldmaršala kao jedini Slaven koji je taj čin zaslužio u austrougarskoj vojsci.
U ovome broju imamo i prvi od tri nastavka o utvrđivanju Austro-Ugarske Monarhije u Bosni i Hercegovini iz pera Manuela Martinovića, dugogodišnjeg istraživača, koji je nedavno u Mostaru objavio obimnu knjigu pod naslovom „Austrougarske utvrde u Bosni i Hercegovini“. Tu je i nastavak priče o Terezinu, ali sad u Drugome svjetskom ratu. I još dosta zanimljivog štiva...
