Godine 1744., Fridrik je ponovno ušao u rat invazijom na Bohemiju kako bi iskoristio nepažnju austrijske vojske koja se borila na Rajni protiv Francuza. Invazija je krenula kroz Slobodnu državu Sasku krajem kolovoza 1744. godine, a 16. rujna 1744. Fridrik je zauzeo Prag te su Prusi krenuli prema zauzimanju ostalih dijelova Bohemije....
Kada su Austrijanci čuli da je princ Karlo Lotarinški vratio svoju austrijsku vojsku nazad u Bohemiju kako bi se suprotstavio s Fridrikom, Sasi su se pridružili Austrijancima te krenuli prema jugu da se spoje s vojskom princa Karla. Nakon savjeta maršala Trauna, princ Karlo je ponovno zauzeo gradove Bohemije, ali je u isto vrijeme izbjegao sve bitke s Prusima.
Postrojbe na strani Austrije i Pruske
Prusko je pješaštvo ustrojeno na kantonalni način, vojnici su se uvijek pridruživali svojim lokalnim postrojbama. Dobivali su dopust za vrijeme glavnih poljoprivrednih aktivnosti kao što su sjetva i žetva. U jesen su sve postrojbe provjeravane odgovaraju li najvišim standardima pruske vojske. Svake su godine postrojbe provjeravane u Potsdamu pod vodstvom kralja osobno. Časnici za koje je Fridrik smatrao da nisu dorasli ili dovoljno dobri, bili su izloženi javnom ličnu te u rijetkim slučajevima i otpisani.
Teška konjica navedenog doba sastojala se od oklopnika, čije su postrojbe nosile čelične oklope za prsa. Glavne postrojbe lake konjice bile su postrojbe husara. Austrijski husari su bili Mađari dok su husari ostalih vojska koristili sličnu opremu kao Mađari te je bilo očekivano da istom jačinom djeluju i u bitkama.
Pruski oklopnici nosili su bijeli ogrtač, čelični oklop, bijele hlače te visoke čizme. Na glavi su nosili trorogi šešir. Pruski Dragoni nosili su svijetlo-plavi ogrtač. Oružja teške konjice bili su mač i karabin na kremen.
Lako krilo konjice vodile su postrojbe pruskih husara. Fridrik je osnovao pruske husare jer nisu mogli ispunjavati ulogu teške konjice. Nakon bitke kod Mollwitza i Prvog šleskog rata, husari su reorganizirani kako bi ispunjavali ulogu izviđačke i lake konjice. Fridrik je postavio pukovnika Von Zietena kao časnika koji će poboljšati postrojbe husara. Pruski husari su nosili tradicionalne husarske uniforme koje su nosili i mađarski husari.
Austrijsko je pješaštvo nosilo bijele kapute s manšetama i hlačama koje su bile u boji određene postrojbe. Na glavi su nosili troroge šešire. Pješaštvo je koristilo mušketu, bajunet te manji mač. Teška konjica nosila je bijele kapute te šešire kao pješaštvo s velikim mačevima i karabinima. Austrijska je vojska u svojim postrojbama imala i veliki broj neredovitih postrojbi kao što su bili Panduri s Balkana koji su nosili svoje etničke ''uniforme'' umjesto austrijskih uniformi. Mađarski husari su osigurali dio lake konjice. Navedeni su husari bili opisani kao i pruski husari; bili su itekako učinkoviti u svim ulogama lake konjice.
Topništvo obje vojske bilo je opremljeno topovima brdske i poljske namjene. Prusko je topništvo bilo učinkovitije od austrijskog zbog reforme Fridrika nakon Prvog šleskog rata.
Događaji netom prije bitke
Kako Fridrik nije mogao natjerati Austrijance na bitku, povukao se na područje sjeverno od Elbe te su Austrijanci zauzeli još više gradova koji su tada bili izgubljeni. Fridrik je morao napustiti Prag. Početkom prosinca 1744. godine, povukao je svoju vojsku u Šlesku.
Kampanja 1744. godine koštala je prusku vojsku oko 15.000 vojnika u žrtvama i dezerterstvu.
U proljeće 1745. godine, Austrijanci i Sasi su okupili vojsku od 59.000 ljudi te u svibnju 1745. godine izvršili invaziju na Šlesku. Fridrik je okupio 59.000 vojnika kako bi se sukobio s njima. Princ Karlo je ponovno izbjegao bitku tako što je ostao u brdima.
Nakon ovog razvoja događaja, u glavni plan je došao jedan od najstarijih taktičkih poteza - špijunaža. Pruski agent u austrijskom zapovjedništvu informirao je princa Karla da se Fridrik želi povući u Breslau na Elbi.
Pruska je povukla dio vojske kako bi potvrdila priču. Austrijska vojska je krenula prema nizini. U međuvremenu se pruska vojska maskirala kod grada Striegaua. Svakoga je dana Fridrik nadgledao napredak Austrijanaca i Sasa. U ranim satima 4. lipnja 1745. godine, Fridrik je već shvatio kako će se austrijske postrojbe početi kretati prema njima.
Poslijepodne digao se veliki oblak prašine, skrivajući vojsku Austrije i Saske koja je dolazila s brda u osam redova. Iznad njih su vijorile zastave i boje carske Austrije, odjekivale su trube i grmjeli bubnjevi uz koračanje austrijske i saske vojske...
Sve o velikoj bitki za Hohenfriedberg čitajte sutra, 31. svibnja, na stranicama Vojne Povijesti!
Prosim lepo... ako već pišete ispravno fonetski Šleska umjesto Schlesien, onda pišite i naš naziv rijeke, nije Elba nego Laba...