Naš i vaš VP magazin postao je pravi fenomen hrvatskoga medijskoga tržišta. Dok mnogi drugi tiskani mediji grcaju u problemima, padaju naklade, smanjuje se broj čitatelja, neki i nestaju, gase se, dotle VP ima sve više čitatelja, i to onih stalnih, vjernih. To veseli, ali i obvezuje. U čemu je tajna VP-a? Ona je vrlo jednostavna, zapravo i nije tajna. Čitatelji samo traže relevantan sadržaj, ideološki i politički neobojan, kvalitetan, nov ako je ikako moguće, i držanje kvalitete. Dakako, i njezino stalno podizanje. Jer uvijek se može još bolje. No pravi razlog uspjeha VP-a u nepunih godinu i pol dana izlaženja jest u prvom redu u tomu što je vojna povijest do 1990. godine bila “tabu” tema za historiografiju jer je na nju isključivo pravo polagala bivša JNA, a posredno preko nje i vladajuća Partija. Nikome drugome nije bilo dopušteno i moguće istraživati vojnu povijest, posebice o njoj slobodno raspravljati, jer je to bilo rezervirano samo za jugoslavenske vojne krugove. A kako se ta povijest krojila, ne treba previše pojašnjavati. Osim što se vodilo onom uzrečicom da povijest pišu pobjednici, njezino pisanje vodilo se još više ideološkim motivima koji su dovodili do toga da su čak u objavljivanim zbornicima arhivskih dokumenata ti isti dokumenti reciklirani, prilagođavani, cenzurirani. Koliko je daleko otišlo to pisanje povijesti u stilu pobjednika, i čišćenje, brisanje iz memorije pojedinih povijesnih razdoblja, ponajbolje govori to što još i danas u Hrvatskoj imamo ogromnu prazninu kad je u pitanju hrvatska povijest iz razdoblja Austro- Ugarske, pa tako i vojna. Zato i ne čudi odakle prava glad čitatelja, ljubitelja povijesti, posebice vojne, za VP-om, koji je u ovo kratko vrijeme izlaženja srušio mnoge barijere, mitove i objavljuje sve što je relevantno, bez “tabua”, zabrana, prilagođavanja, cenzuriranja. Tako ovaj broj otvara i austrougarsko razdoblje hrvatske vojne povijesti jer je povijest austrougarskih oružanih snaga i naša povijest. I na tome velika hvala kolegi Zvonimiru Freivogelu koji se prihvatio toga pionirskoga posla u nas. U taj pionirski posao valja dakako ubrojiti i rad dr. sc. Dine Mujadževića koji piše o Glavnom štabu Hrvatske, o partizanskom pokretu u Hrvatskoj 1941. - 1943., i koji o toj temi piše otvoreno, nepristrano, svidjelo se to nekome ili ne. Ne mogu ne spomenuti i izvrsnu temu o zrakoplovstvu SHS-a iz pera dvojice kolega iz Beograda, u prvom redu zahvaljujući dr. sc. Bojanu Dimitrijeviću, koji je čitateljima VP-a već poznat autor. Posebno mi je zadovoljstvo što VP prvi predstavlja novoga voditelja Vojnoga muzeja Ministarstva obrane RH. To je Mario Werhas, autor serijala o Wehrmachtu, koji u planu ima stvaranje toliko potrebnoga hrvatskoga vojnoga muzeja. Od VP-a ima bezrezervnu podršku! Stoga će od idućega broja krenuti stalna rubrika u kojoj će biti predstavljani eksponati kojima raspolaže sadašnji vojni muzej. To će biti i prvi korak k njegovoj javnoj promociji.

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’