Nedavni teroristički napadi u Moskvi potvrdili su da je Rusija i dalje meta terorističkih napada organiziranih od strane radikalnih islamističkih skupina kao što je Islamska država koja je preuzela odgovornost za napade.
U vidu razmatranja terorizma u Rusiji, dva područja zauzimaju posebno mjesto: Afganistan i sjeverni Kavkaz. Afganistan prije svega jer je islamistički terorizam praktički stvoren na ruševinama poražene sovjetske vojske dok je sjeverni Kavkaz bio poprište sukoba, stanja nestabilnosti i kontinuiteta terorističkih napada od raspada Sovjetskog Saveza do danas. Dana 3. ožujka 2024. godine, ruske snage sigurnosti su u području Ingušetije u sukobu likvidirale šest osoba zbog povezanosti s terorizmom. Iako je režim antiterorističke operacije u ovoj regiji ukinuo još 2009. godine, to znači da je terorizam itekako realitet i sigurnosni izazov za ruske vlasti i kao takav će ostati u dogledno vrijeme.
Raspadom Sovjetskog Saveza, tijekom prvih deset godina, središnji element sukoba na Kavkazu bio je na relaciji čečenskog pokreta za nezavisnost i središnjih struktura vlasti u Moskvi, što je bio nastavak višestoljetne čečenske borbe za nezavisnost nakon čega je religija, odnosno ideologija islamizma počela preuzimati primat kao ideološka odrednica borbe i terorističkog djelovanja. Iako je područje Čečenije, pod snažnim stiskom Putinovog saveznika Ramzana Kadyrova, posljednjih 15 godina bilo izuzeto od terorističkih napada, obzirom na dugotrajnost borbe, postojanje opozicije režimu na vlasti i drugih međunarodnih političkih i društvenih prilika, bilo bi iluzorno pretpostaviti da je mir trajno stanje stvari kako u Čečeniji tako u sjevernom Kavkazu u cjelini. Jedino se postavlja pitanje – s kakvim oblikom terorizma će se ruske vlasti suočavati u bližoj budućnosti? Isključivo islamističkim terorizmom kao što je to sada bio slučaj s Islamskom državom ili postoji potencijal da se nekadašnja rivalstva i sukobi unutar čečenskih redova ponovno reaktiviraju i subjekti pokušaju postići promjene terorističkim djelovanjem, odnosno vrate stanje stvari kakvo je bilo za prvih deset godina sukoba. Šamil Basajev je odavno mrtav, ali ne i neprijateljstva određenih subjekata naspram Moskve i Kadyrova i upravo bi ti subjekti u okvirima stanja rata u Ukrajini koji sve više rezultira napadima na području Ruske Federacije mogli vidjeti prostor i poticaj za daljnje djelovanje. Postavlja se konačno pitanje – otvara li Rusija novi stari front dugotrajne i iscrpljujuće borbe, odnosno suočavanja s terorizmom u području sjevernog Kavkaza, a samim time i u čitavoj Rusiji i što to može značiti za Rusko-ukrajinski rat u cjelini?
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2024.
