Općina Sunja, na desnoj obali rijeke Save, zauzima središnji dio Sisačko-moslavačke županije i ima četrdesetak naselja. Samo središte općine, mjesto Sunja, smješteno je na pola puta između Siska i Hrvatske Dubice, to jest rijeke Une. Bila je veliko čvorište željezničkih pruga prema Bosni i Srbiji.
Putnici koji su putovali na more tzv. Unskom prugom pamtili su je kao postaju na pravcu Zagreb-Sisak-Sunja- Bosanski Novi- Knin- Split, često umotanu u gustu maglu koja je skrivala obzor. U Domovinskom je ratu bila kost u grlu samoproglašene SAO Krajine. Ujedno, bio je to jedini hrvatski obranjeni prostor (uz Orašje u Bosni i Hercegovini, daleko nizvodno) na desnoj obali Save nizvodno od Siska.
Sunja se spominje u srednjem vijeku, a u mjestu Greda nalazilo se središte župe. Na tom su područje živjeli hrabri krajiški Hrvati poznati i kao graničari, a zbog njihove hrabre i uporne borbe protiv Turaka carica Marija Terezija darovala im je zemlju. Vremenom su se na ovo područje počeli doseljavati Srbi koji su proganjani od Turaka ostajali bez svega i tu su živjeli u suživotu sa svojim domaćinima. Tradicija do tada zajedničkog života i čuvanje granica Carevine počela se urušavati pod indoktrinacijom ideje o Velikoj Srbiji još u Kraljevini Jugoslaviji. Kulminiralo je početkom devedesetih i željom hrvatskog naroda za stvaranjem hrvatske države. Oružani je sukob, rat, započeo preko noći 27. srpnja 1991. godine minobacačkom kanonadom iz s. Drljače i s. Četvrtkovac, a do jučerašnji prijatelji, susjedi i kolege s posla zapucali su na one sa kojima su do jučer dijelili dobro i zlo, Hrvate. Otpor Sunja na bio je odlučan. U početku samo sa lovačkim puškama i uz pomoć hrvatske Policije, ti branitelji koji su imali naziv „Snage obrane Sunje“, a kasnije i ustrojavanjem vojne postrojbe razine brigade/pukovnije (165. br HV, 1992.-1993. / 17. dp, 1993. - do kraja Domovinskog rata – brigadom / pukovnijom su zapovijedali Ivan Bionda i Željko Krapljan a Načelnici stožera bili su Predrag Krapljan, odnosno Ivica Pandža Orkan –Zapovjednici brigade / pukovnije ujedno su i zapovjednici obrane Sunje. U Sunji se osim domicilne postrojbe nalaze još i druge: satnija „Gromova“, Policija, brigade i pukovnije iz drugih dijelova Hrvatske, dragovoljci...). Sunjani i stanovnici sela oko nje su, iako je sama Sunja u Domovinskom ratu bila skoro pa potpuno razrušena, izdržali su sve. Vjerojatno nije bilo kuće u Sunji i okolnim selima koja nije nosila tragove ratnog djelovanja. Bilo je dana kada je na Sunju palo i 3.000 granata.
Po podnesenim žrtvama, hrabrosti njenih branitelja i stanovnika, a konačno i po veličini razaranja zvali su je „Mali Vukovar“. No, Sunja nije pala, niti jedan pedalj svog teritorija nije predala neprijatelju. Sunjani su najprije obranili svoja ognjišta a potom i u VRO Oluja, uz pomoć postrojbi Hrvatske vojske sa drugih područja Republike Hrvatske, oslobodili čitavo područje sunjske Banovine, sve do rijeke Une. Cijelo vrijeme rata Sunja je bila sa tri strane okružena neprijateljskim snagama, bez cestovne i željezničke povezanosti sa ostalim dijelom Hrvatske i sa jedinom prometnom vezom sa zaleđem, a to je skelom u Selišću Sunjskom, odnosno Gradusi Posavskoj, te jednom pomoćnom skelom manje nosivosti u s. Bobovac. Žrtva koju su Sunjani podnijeli je ogromna: čak 78 poginulih i barem dvostruko više ranjenih.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. kolovoza 2023.
