Na sjeveru Rusije 1944. godina započela je loše za Nijemce. Crvena armija uspjela je razbiti opsadu Lenjingrada te potisnuti njemačke snage prema Estoniji i Latviji. Upravo u tome sektoru bojišnice bio je koncentriran najveći broj postrojbi SS-a formiran od istočnih i zapadnih nenjemačkih dobrovoljaca.
Ti strani dobrovoljci Waffen-SS-a odlično su se držali kod Narve, gdje su u gotovo epskoj obrani uspjeli zadržati Crvenu armiju čitavih šest mjeseci. Najveća postrojba Waffen-SS-a na tome području bio je III. SS oklopni zbor kojim je zapovije[1]dao „SS-Gruppenführer“ (general-poručnik) Felix Steiner. Taj oklopni zbor činile su 11. „SSFreiwilligen Panzergrenadier Division ‘Nordland’“ (11. SS dobrovoljačka divizija „Nordland“) i „SS-Freiwilligen Brigade ‘Nederland’“ (SS dobrovoljačka brigada „Nederland“). Kao što sama designacija svjedoči, u posljednju postrojbu novačeni su nizozemski dobrovoljci. Dok je prva postrojba, naime, uistinu bila internacionalna po svojemu sastavu.
Njezina temeljna borbena formacija bila je „SS Panzergrenadier Regiment 23 ‘Norge’“, „SS Panzergrenadier Regiment 24 ‘Danmark’“ i „SS Panzer Battalion 11 ‘Hermann von Salza’“. Ponajprije su u njezine redove novačeni Skandinavci, Nizozemci, Francuzi, Estonci, Švicarci, a bilo je čak i nešto britanskih dobrovoljaca. Na to isto područje raspoređene su još „15. Waffen-Grenadier Division der SS“ („lettische Nr 1“) i „19. Waffen-Grenadier Division der SS“ („lettische Nr 2“), odnosno 15. i 19. borbeno-grenadirska dobrovoljačka divizije SS-a iz Latvije; „20. Waffen-Grenadier Division der SS“ („estnische Nr 1“) ili 20. borbeno-grenadirska divizija SS-a iz Estonije; i „SS-Freiwilligen Sturmbrigade ‘Langemarck’“ (flamanska jurišna brigada „Langemarck“) te Léon Degrellova „Strumbrigade ‘Wallonien’“ (valonska jurišna brigada „Wallonien“).
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. srpnja 2021.