Smještena između Europe i Afrike, Malta je imala središnju ulogu u iznimno teškim i zahtjevnim bitkama koje su vođene oko pitanja vrhovništva nad Sjevernom Afrikom.
Otok je bio iznimno važna baza za britanske imperijalne postrojbe koje su najprije sudjelovale u pustinjskim vojnim pohodima protiv Talijana i, kasnije, Nijemaca, odnosno „Pustinjske lisice“ Rommela i njegova legendarnog Afričkog zbora. Gotovo smrtonosna trogodišnja opsada Malte spada među one koje su bile najdugotrajnije u povijesti. Opsada Malte u Drugome svjetskom ratu bila je jedna od najvažnijih vojnih kampanji obiju zaraćenih strana u mediteranskome bazenu. Od lipnja 1940. do studenoga 1942. godine vodila se esencijalna borba za kontrolu nad strateški vitalnim otokom koji je bio kolonija britanske krune (od 1813. godine), a ta je borba uključivala složene operacije u kojima su sudjelovale zračne snage i mornarice fašističke Italije i nacističke Njemačke protiv Kraljevskoga ratnog zrakoplovstva (RAF) i Kraljevske ratne mornarice (Royal Navy).
Otvaranje novoga bojišta u sjevernoj Africi u lipnju 1940. godine povećalo je već ionako značajnu stratešku vrijednost Malte. Britanske zračne i pomorske snage koje su bile stacionirane na otoku mogle su poduzimati napade na brodovlje Osovine, a koje je prevozilo esencijalne zalihe i pojačanja iz Europe; Churchill je otok nazvao „nepotopljivim nosačem zrakoplova“. Iskusni general Erwin Rommel, „de facto“ vrhovni zapovjednik snaga Osovine u sjevernoj Africi, vrlo brzo je prepoznao stratešku važnost otoka Malte za obje strane.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. srpnja 2021.
