Nakon što je izbio oružani sukob 2. svibnja 1991. u Borovu Selu kada je ubijeno 12 hrvatskih policajaca, Ante Paradžik, komentirajući taj događaj, utvrdio je kako HSP kao opozicijska stranka nije u mogućnosti osnivanja oružanih odreda ili neke posebne policije, odnosno garde.
Međutim, kao 'najhrvatskija' od svih hrvatskih stranaka spremni smo kao građani Republike Hrvatske svim sredstvima braniti njezin suverenitet kao i sve Hrvate ako je to potrebno. Pravaši će danas, kao i nekad, tako i ubuduće, uvijek biti na braniku domovine, ne žaleći dati i vlastiti život za njezinu slobodu. Smatram da stranka na vlasti HDZ, Hrvatski sabor i Vrhovništvo, nisu ostvarili skoro ništa od onoga što je obećano u predizbornoj kampanji; nije se dogodilo proglašenje samostalne države Hrvatske, već su se dogodili Knin, Plitvice, Borovo Selo i na kraju kapitulacija. Dobroslav Paraga zatražio je, nakon izbijanja sukoba u Sloveniji 27. lipnja 1991., od hrvatskih vlasti da odmah provedu opću mobilizaciju svih za oružanu borbu sposobnih osoba i da se isti odmah upute u Sloveniju kako bi pomogli nastojanja slovenskog naroda u suzbijanju velikosrpske agresije. Nadalje, Paraga je zahtijevao da se stvori i vlada nacionalnoga jedinstva, a da tadašnja vlada koja se pokazala nesposobna, nedorasla i neodlučna neopozivo podnese ostavku, što su po njemu potvrdili slučajevi Knin, Plitvice, Borovo Selo, Obrovac, Kruševo, Glina itd. Takve izjave pravaških prvaka nesumnjivo su davale do znanja da HSP sprema odgovor na velikosrpsku agresiju na hrvatsku i slovensku nezavisnost, koja je proglašena 25. lipnja 1991. godine. To je rezultiralo stvaranjem Hrvatskoga obrambenog saveza, paravojnih snaga koje je organizirao HSP radi obrane Slovenije i Hrvatske, nakon čega je naziv ubrzo promijenjen u Hrvatske obrambene snage (HOS). Mi u HSP-u prestajemo biti samo političari i postajemo vojnici. Izvršili smo pripreme za obranu Hrvatske i hrvatskog naroda i svjetska i domaća javnost uskoro će se uvjeriti u našu snagu, izjavili su Paraga i Paradžik na konferenciji HSP-a za novinare održanoj 18. srpnja 1991. u Zagrebu. Paradžik je naveo kako je HSP jedinice HOS-a sam opremio, od uniformi do raznovrsnoga modernog oružja, zahvaljujući sredstvima koje im je omogućio Hrvatski potporni i obrambeni fond 'Drina', iz Toronta u Kanadi, te da jedinice djeluju kao desetice, tridesetice, stotice, ili dvjestotice, što je vrlo slično rimskom sistemu vojske po centurijama i kohortama. Ivan Oršanić, tajnik HSP-a u Kanadi, navodio je kako su financijska sredstva za potrebe HSP-a i HOS-a iznosila oko dva milijuna kanadskih dolara, od kojih je najveći dio bio u hrani i odjeći, naglasivši kako se ne možeš braniti bez hrane i odjeće.
Takve su izjave vjerojatno bile samo paravan i vjerojatnije je kako je najveći dio novca ipak išao za potrebe kupovanja naoružanja u Sloveniji, gdje su se vodile i prve obuke dragovoljaca HOS-a. Prema kasnijem svjedočanstvu o kupovini oružja, Paraga je istaknuo kako je direktor Voma Andrej Lovšin od HSP-a primio nekoliko gotovinskih iznosa u ukupnoj vrijednosti od najmanje pet milijuna njemačkih maraka, naglasivši da nije bilo izdanih računa ni bilo kakve druge potvrde od slovenskoga Ministarstva obrane, dok je HSP vodio financijsku evidenciju o potrošenome novcu za kupnju oružja. Pored oružja, kupljeno je i 3000 uniformi i vojnih čizama, a uniforme koje su koštale po 300 njemačkih maraka bile su šivane u okolici Kočevja.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. studenog 2024.