Knjigu Wolffyja Krašića “Hrvatski pokret otpora – Hrvatske državotvorne organizacije i skupine 1945.-1966.”, u kojoj se prvi put historiografski obrađuje problematika nastanka i djelovanja ilegalnih državotvornih organizacija i skupina u Hrvatskoj, objavio je zagrebački AGM. U knjizi je naglasak stavljen na ilegalnu organizaciju Hrvatski pokret otpora, koju su osnovali zagrebački studenti i čiji se idejni začetnik i „spiritus movens“, Jakša Kušan, kasnije prometnuo u jednog od najpoznatijih hrvatskih političkih emigranata.
Razlog zašto je spomenuta organizacija zavrijedila ovakvo izdvajanje jest činjenica što je u njezinu programu udaren temelj ideološko-političkom pravcu koji će se kasnije nazivati ideja o hrvatskom pomirenju. Autor ističe kako je hrvatski državotvorni otpor bio raznolik te da je nailazio na recepciju u različitim slojevima društva te se očitovao i u različitim oblicima djelovanja i rada. “Bio je konstantan, njegova se ideja uspješno prenosila na nove generacije, odgajane i školovane u jugoslavenskom komunističkom sustavu”, piše Krašić i dodaje kako je upravo to najveći uspjeh hrvatske državotvorne ideje.
Naglašava kako su snage otpora u konačnici ipak uspjele jer su svojim postojanjem i djelovanjem tijekom 45 godina trajanja komunističke Jugoslavije prenosile ideju o potrebi stvaranja samostalne hrvatske države do trenutka kada se ona mogla oblikovati u stvarnosti. Ističe kako se većina nositelja hrvatskoga državotvornog otpora određivala za nenasilne metode djelovanja te dodaje kako su ipak neke organizacije i skupine razmišljale i o potrebi oružanoga djelovanja. Bez obzira što su pojedinci iz određenih krajeva bili natprosječno zastupljeni u državotvornim organizacijama, Krašić naglašava kako su se te organizacije i skupine javljale na gotovo cijelom području tadašnje NR/SR Hrvatske.
Isto tako, podsjeća, u tim organizacijama bio je znatan udio i Hrvata iz Bosne i Hercegovine. “U organizacijama su u visokom postotku sudjelovale osobe iz siromašnih obitelji”, napominje Krašić i dodaje kako je namjera takvih organizacija bilo stvaranje samostalne i demokratske hrvatske države. Ocjenjuje kako unatoč tomu što je kod većine ilegalnih organizacija postojao blagonaklon odnos prema NDH, kod njih nije postojala težnja da buduća hrvatska država bude njezina kopija.
Neke od tih organizacija vidjele su buduću hrvatsku državu kao dio šire zapadnoeuropske ili europske zajednice, napominje Krašić.