U kratko vrijeme izašle su dvije zapažene knjige čiji je autor mladi znanstvenik i istraživač Wollfy Krašić, inače i suradnik VP-a. Prva je knjiga divot izdanje „Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija“ u izdanju Školske knjige, koja je najavljena kao tema o kojoj je Hrvatska šutjela.
Knjiga je ujedno i pionirska, analitički sofisticirana i arhivski utemeljena. Ona otvara važnu i zanemarenu temu naše narodne povijesti druge polovice dvadesetog stoljeća te postavlja vrlo visoko mjerilo za daljnja istraživanja, poručuje dr. Ivo Banac. Knjiga se sastoji od osam opsežnih poglavlja raspoređenih na gotovo pet stotina stranica, koje prati iscrpan znanstveni aparat, uključujući ilustracije, literaturu i izvore te kazalo imena.
Uvjerljivo je opisano rađanje revolucionarne ideje o hrvatskome miru, odnosno potrebi da nekad ideološki podijeljeni i u ratu sukobljeni Hrvati, kao i njihovi potomci, trebaju prijeći preko starih sukoba i razlika i zajednički raditi na stvaranju samostalne hrvatske države. Pronicljivo se rekonstruira raznolikost i vitalnost političke misli među emigrantima, budući da su se formirale dvije glavne varijante ove nove ideje, a onda i niz njihovih manje ili više izmijenjenih inačica, koje su nastajale i nestajale u odnosu na ondašnje stanje u Jugoslaviji i svijetu. S pružanjem ruke nekadašnjim protivnicima, hrvatskim partizanima i komunistima ne završava rušenje tabua u hrvatskoj političkoj emigraciji, koja je od svojega nastanka bila snažno antikomunistički obojena smatra Wollfy Krašić, rasvjetljavajući slučaj Branimira Jelića. Analiziraju tragične trenutke, primjerice, o akciji Feniks 72 mladi povjesničar W. Krašić ističe kako je slom Hrvatskoga proljeća – kako kaže – hrvatskog reformnog pokreta 1971. – raspirio revolucionarni duh u dijelu političke emigracije. Spomenuti događaj imao je osobita značaja u prekidanju podjela, odnosno ujedinjenju velikog dijela emigracije.
Sažeto, dok prvih sedam poglavlja uglavnom propituje utjecaje na relaciji emigracija-domovina na idejnom i političkom planu, posljednje osmo poglavlje rekonstruira iznimno velik broj kontakata i njihovu narav između pojedinaca i organizacija. Riječ je o knjizi koja mijenja znanstvenu optiku na bitni segment moderne i suvremene hrvatske povijesti barem kad je u pitanju naša dijaspora.
