Zbog svoje geostrateške pozicije koju zauzima u središtu Europe, Švicarska je bila primamljiva susjednim državama, posebice Njemačkoj i Francuskoj.
Nacisti su promatrali Švicarsku, na temelju podrijetla, kulture i jezika, kao „ravnopravnog člana” njemačke narodne zajednice. Švicarski korijeni u velikoj su mjeri bili njemački zbog činjenice da je Švicarska, direktno ili indirektno, povijesno vezana za Njemačku. Upravo zbog toga ne čudi zabrinutost švicarskih vlasti nakon imenovanja Adolfa Hitlera kancelarom Njemačke 1933. godine. Ta je država imala mnogo razloga za zabrinutost jer su se dvije trećine njezinog teritorija pojavile na kartama „Velike Njemačke” (pretežno u predjelima u kojima je njemački jezik dominantan). Tijekom srednjeg vijeka Švicarska je bila dio Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti ili Prvog Reicha, prema nacističkoj terminologiji. Naime, Hitler je bio opsjednut obnovom nekadašnjih granica Svetog Rimskog Carstva, maštajući da bi tako prisvojio epitet najvećeg Nijemca u povijesti. Prema Hitlerovoj zamisli, Ewald Banse, nacistički vojni teoretičar i geograf, u svojoj je knjizi, referirajući se na švicarske kritike, odgovorio: „Posve prirodno, mi smatramo Vas Švicarce (uz Austrijance, Flamance, Nizozemce...) ogrankom njemačkog naroda. Strpljenje! Jednoga će se dana naše države okupiti u jednu cjelinu i tko god nas bude pokušao razdvojiti, mi ćemo ga uništiti”.
Ubrzo nakon Hitlerovog dolaska na vlast agresivni njemački tisak u Švicarskoj, poput Reichsbota, naglašavala je germanske švicarske korijene te povratak „švicarskih plemena majci Njemačkoj”. Međutim, bez obzira na „njemačke” korijene, Švicarska se tijekom vremena konstituirala kao integralna cjelina u kojoj su stanovnici njemačkog, francuskog i talijanskog podrijetla postali Švicarci koji govore njemački, francuski i talijanski jezik. Narod koji danas nazivamo Švicarcima nastao je od raznih skupina germanskoga, keltskoga i italskoga podrijetla. Mnogi Švicarci koji govore njemački nisu strogo germanskoga podrijetla, ali su rezultat germaniziranja Kelta. Neki stanovnici Švicarske koji govore francuski djelomično su germanizirani u kulturi. Iako Konfederacija predstavlja specifičan slučaj višeetničke i višejezične zajednice te ne poznaje pojmove etničke većine i manjine, ona je zapravo država četiriju etničkih zajednica (Nijemci, Talijani, Francuzi i Retoromani). Švicarski Nijemci ne poznaju pojam Njemačke kao države matičnog naroda. To vrijedi i za Francuze i Talijane, stoga „matične države” nisu imale previše uspjeha u mobiliziranju švicarskih stanovnika tijekom međuratnog razdoblja i razdoblja Drugog svjetskog rata, kao što je bio slučaj u ostalim europskim državama. Četvrta zajednica su Retoromani kojih ima približno 50 000. Naime, oko 72 % Švicaraca govori njemačkim jezikom, 20 % francuskim, šest posto talijanskim, a oko jedan posto stanovnika, koji žive u jugoistočnim planinskim dijelovima Konfederacije, služi se skoro zaboravljenim retoromanskim jezikom.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. kolovoza 2024.