Nosač zrakoplova muzejski izložak

Prilikom posjeta New Yorku u ljeto 2009. godine, jedna od mojih osobnih destinacija koju nisam smio zaobići svakako je bio nosač aviona Interpid, usidren na zapadnoj obali Manhattana, dok 86 na rijeci Hudson. Za taj izlet odvojio sam gotovo cijeli jedan dan s obzirom na to da sam namjeravao dobro istražiti taj povijesni dragulj.

Nosač Interpid sagrađen je tijekom Drugoga svjetskog rata za Američku mornaricu, a njegovo prvo isplovljavanje zbilo se u travnju 1943. godine. Osim u Drugome svjetskom ratu, kada su nosač i njegova posada aktivno sudjelovali u borbama na Pacifiku, nosač je ostao aktivan i nakon rata, sve do današnjih dana kada je pretvoren u vrlo zanimljiv muzej. Na počecima svog djelovanja, točnije tijekom siječnja i veljače 1944. godine, nosač Interpid bio je usidren u Pearl Harboru gdje se pripremao za invaziju na Maršalove otoke, a u ožujku iste godine poslan je na remont u Kaliforniju, što je potrajalo do lipnja. Od rujna do studenog 1944. nosač je sudjelovao u napadima na japanske položaje na Filipinima, a tijekom veljače 1945. godine Interpid se ponovno vraća u borbu, i to u vrijeme invazije na Okinawu i Japan.

Nakon Drugoga svjetskog rata uslijedila je modernizacija broda u Kaliforniji te je u svojoj „drugoj“ karijeri sudjelovao u nizu vojnih operacija, kao što su to bile vježbe kod zaljeva Guantanamo, NATOovoj operaciji „Strikeback“ – najvećoj mirnodopskoj mornaričkoj vježbi do tog vremena, zatim je sudjelovao u vježbama u Karipskom otočju te u operacijama u Mediteranu i Vijetnamskom ratu. Konačno, njegovo renoviranje i pretvaranje u brod-muzej uslijedilo je 1986. godine nakon čega je otvoren pod nazivom Interpid Sea-Air-Space Museum.

Od otvaranja ga je posjetilo više od 10 milijuna ljudi, a posljednji put je restauriran 2006. godine. Tehnički podaci nosača su impresivni – standardna težina mu je 27 tisuća tona dok 36 tisuća tona teži napunjen. Dug je 250 metara, širok 28 metara u vodi (45 metara cijeli), brzina mu je 33 čvora, doseg 20 tisuća nautičkih milja pri 15 čvorova, a mogao je ponijeti od 90 do 100 aviona. Nosač je sedam puta oplovio svijet, pet puta preživio udare kamikaza, nekoliko napada bombama te jedan udar torpeda. Unutarnji dio nosača čini hangar u kojem su se dok je bio aktivan nalazili avioni, a sada je tu izložbeni prostor te kinodvorana u kojoj se prikazuje dokumentarni film o povijesti nosača. Dokumentarac traje desetak minuta, a posebno dojmljive su scene nakon udara kamikaza, kao i teški prizori kada vojni kapelan daje posljednju pomast umirućim članovima posade. Ovdje je izložen i torpedni avion Grumann Avenger koji je polijetao u borbe s Japancima. Od takvog aviona stradao je i poznati japanski as, legendarni Saburo Sakai – Leteći Samuraj.

Pokraj zrakoplova Grumann Avenger izložena je kompletna instalacija za strijelca na tom zrakoplovu s optičkim nišanom i strojnicom Browning 50 cal (12,7 mm). Za obranu od napada iz zraka nosač Interpid opskrbljen je protuavionskim švedskim Boforsima 40 mm i švicarskim Erlikon strojnicama 20 mm.

Obilazeći dalje hangar, nailazim na zanimljiv podatak o tome da je jedan član posade za šest mjeseci provedenih na brodu prosječno pojeo 344 jaja, 9 kg piletine, 28 kg govedine, 66 kg krumpira, 121 kg kruha i peciva i popio 220 litara kave. Moguće je razgledati i spavaonice u kojima su posade boravile, knjižnicu, čak i stomatološku ordinaciju te ostale sadržaje koji su posadi bili na raspolaganju kako bi višemjesečni život na otvorenom moru bio što komforniji, a sve to omogućuje posjetiteljima jači doživljaj i pridonosi autentičnosti muzeja. Na palubi za polijetanje izloženi su najvećim dijelom avioni iz doba hladnoga rata, a jedan Concorde, koji krasi palubu kao uspomena na vrijeme vrhunskoga putničkoga zračnog prijevoza, izložak je koji se ne zaobilazi. Izloženi Concorde (Alpha Delta G-Bord) je najbrže prešao Atlantski ocean – za samo 2 sata, 52 minute i 59 sekundi.

Letio je ukupno više od 23 tisuće sati i imao gotovo 8,5 tisuća slijetanja – to je Concorde koji je bio najbrži i koji je letio na najvišim visinama, a radijus kretanja bio mu je 3,9 tisuća nautičkih milja bez dopune goriva. U unutrašnjost tog aviona može se i ući, a putnička kabina iznenađujuće je skučena, čak pomalo i klaustrofobična. U sklopu muzeja nalazi se i restoran i suvenirnica gdje se posjetitelji mogu okrijepiti i kupiti kakav suvenir ili knjigu o velebnom nosaču. Posjet nosaču-muzeju za svaku je preporuku i strastvenim obožavateljima militarije i običnim turistima jer ovo je djelić povijesti vrijedan divljenja.

Fotografija: Ova fotografija nosača Interpida snimljena je na Filipinima u studenome 1944. godine. 

Na palubi se nalazi i Crna ptica koja je u upotrebu ušla 1962. u službi CIA-e i NASA-e

Osim Concorda, pažnju mi je privukla i Crna ptica - Black Bird - koja se također nalazi na palubi. U upotrebu je ušla 1962. godine, letjela je na visinama preko 30 kilometara a najveće postignute brzine iznosile su nevjerojatnih 3.650 km/sat. Ukupno je napravljeno 50 komada ovih zrakoplova, prvi modeli bili su u službi CIA-e a kasnije ih je koristila NASA. Model koji je izložen je iz ranije proizvodnje i služio je 1962. godine kao testni primjerak u tajnoj bazi AREA 51. Krase ga dva masivna motora Pratt and Whitney, svaki od njih ima 32 tisuće funti potiska i korišteni su samo na ovom zrakoplovu. Avion je moguće razgledati sasvim izbliza, pa sam tako proučio njegovu startnu stanicu koja pokreće to čudo tehnike, u njoj su dva motora od Buicka, svaki ima snagu od 350 konja V8. Na zrakoplovu se nalaze i kamere koje su sa nadljudskih nebeskih visina od preko 27 kilometara snimale područja koja su nadlijetale i to do takvih detalja kao što su ulice, automobili i drveće. 

Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u svibnju 2011. godine.