Zbirka fotografija 5. vojne oblasti JNA, u registru arhivskih fondova i zbirki zavedena pod signaturom HR HDA 1211, okuplja fotografije nastale djelatnošću Fotoodjela Doma JNA između 1945. i 1975. godine. Fotoreporteri su sustavno pratili sva važna događanja na području oblasti, od strogo vojnih događanja kao što su vojne vježbe ili snimci postrojbi pa sve do političkih posjeta i događaja od značenja za život zemlje.
Rezultat je više desetaka tisuća izvornih snimaka zabilježenih na negativima raznih formata, koji su danas pohranjeni u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu i čija je obrada u tijeku, a po završetku koje će biti dostupni istraživačima i zaljubljenicima u vojnu povijest.
Jugoslavenska armija, nakon 1951. nazvana Jugoslavenska narodna armija, bila je oružana sila Federativne Narodne Republike Jugoslavije, odnosno od 1963. Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, sve do njenog raspada 1991. godine. Unutarnja organizacija jugoslavenske vojne sile često se mijenjala, kako teritorijalno tako i organizacijski, no kroz cijelo joj je vrijeme postojanja na području Hrvatske osnovu činila jedna armija/vojna oblast, koja je kroz brojne reorganizacije ponekad zahvaćala i dijelove Slovenije ili Bosne i Hercegovine, a pojedini su dijelovi Hrvatske (Istočna Slavonija) bili u sastavu drugih armija/oblasti. Iz snimaka nastalih radom Fotoodjela Doma JNA, koji je djelovao kao dio 5. armije/vojne oblasti, jasno je vidljivo kako je uloga Armije na prostoru Hrvatske nakon Drugoga svjetskog rata nadilazila puku obranu zemlje, budući da su vojnici iz njezina sastava nerijetko sudjelovali u izgradnji i obnovi državne infrastrukture.
Jednako tako, iz sačuvanih su fotografija lako uočljive etape i utjecaji u opremanju vojnih jedinica. Na snimcima nastalima neposredno nakon Drugoga svjetskog rata vidljiva je velika raznolikost u naoružanju i opremi, koja je bila rezultat vojne pomoći Sovjetskog Saveza i zapadnih saveznika te ratnog plijena. Kasnije, kroz pedesete godine prošlog stoljeća, prevladava naoružanje zapadnog podrijetla, koje je pristizalo kao pomoć NATO-a Jugoslaviji nakon razlaza Tita i Staljina, da bi se u narednim desetljećima JNA ponovno okrenula nabavci naoružanja iz Varšavskog saveza te vlastitoj proizvodnji. Sva raznolikost vojne opreme i oružja, od ostataka iz vremena Drugoga svjetskog rata do kasnije američke i sovjetske pomoći u vojnoj tehnici, sukcesivno je kroz godine fotografskom kamerom bilježena od strane reportera Fotoodjela i danas nam daje potvrdu kako je JNA u tom pogledu predstavljala zanimljiv spoj istočnih i zapadnih utjecaja.
Najveći dio sačuvanih snimaka, čije se vrijeme nastanka kreće između 1945. i 1975. godine, nastao je dok je Fotoodjel vodila fotoreporterka Elvira Kohn (od 1945. do 1964. godine). Na snimcima su zabilježena sva tri vida armije: „Kopnena vojska“ (KoV), „Ratna Mornarica“ (RM) te „Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana“ (RV i PVO), i to vojne vježbe i manevri, školovanje vojnika, vojne konferencije i savjetovanja, vojna tehnika, polaganje prisega, podjela odlikovanja, različite sportske aktivnosti te radovi što su ih obavljale vojne postrojbe.
Od aktivnosti u Domu JNA sustavno su praćeni posjeti stranih državnika i vojnih delegacija, različite kulturne priredbe, izložbe, koncerti, otkrivanja spomenika, pogrebi istaknutih partijskih djelatnika, primanja u pionire, Titove štafete, razni izleti i proslave te odlasci vojnih osoba u mirovinu ili na drugu dužnost. Među istaknutim osobama iz vojne i političke povijesti u zbirci nalazimo mnoštvo snimaka Josipa Broza Tita kao vrhovnog zapovjednika, generale Koču Popovića, Đoku Jovanića, Radu Hamovića, Kostu Nađa i Aleša Beblera, britanskog maršala Montgomeryja, sovjetskog maršala Žukova, indijskog predsjednika Nehrua, grčkog kralja Pavla, alžirskog predsjednika Ben Bellu, sovjetskog predsjednika Hruščova, onodobnoga zagrebačkog gradonačelnika Većeslava Holjevca, političare Savku Dabčević-Kučar, Miku Tripala, Savu Kosanovića i mnoge druge. Također, među snimcima nalazimo i reportaže vezane uz djelovanje vojske u slučajevima prirodnih katastrofa, kao što su bile poplave u Bosanskoj i Hrvatskoj Dubici 1957. ili velika poplava u Zagrebu 1964., kao i fotografije značajnijih postrojenja i objekata na području oblasti (sisačka željezara, tvornica „Nikola Tesla“ itd.).
Fotografski su snimci izvorno bilježeni na crno-bijelim negativima, najčešće srednjeg (6x6, 6x7 ili 6x9 cm) ili tzv. leica formata (35 mm film), koji su nakon kemijske obrade popisivani i signirani, a zatim su iz njih izrađivane kontaktne kopije od kojih su formirane kartonske košuljice s reportažama. Na naslovnici sačuvanih košuljica s originalnim kontaktnim kopijama uvijek stoji godina, sadržaj reportaže te ime snimatelja. Osim izvornih negativa s pripadajućim kontaktnim kopijama, unutar zbirke sačuvane su i dvije skupine negativa većeg formata na staklu ili plan-filmu. Prvu posebnu cjelinu tako čini 138 reprodukcija portreta američkih i europskih glumaca i filmskih redatelja, koji su najvjerojatnije nastali za potrebe kina koje je radilo u sklopu Doma JNA. Portretirani su bili Gary Cooper, Ava Gardner, Elizabeth Taylor, Marlon Brando, Marilyn Monroe, John Wayne i mnogi drugi.
Drugu veliku zasebnu skupinu predstavljaju fotografske reprodukcije snimaka iz NOB-a korištene za ilustriranje mnoštva publikacija o Drugome svjetskom ratu i narodnooslobodilačkoj borbi tiskanih u poratnoj Jugoslaviji. Ove dvije cjeline, iako ne predstavljaju izvorno fotografsko gradivo, ipak su značajne i sadrže određene vrijedne informacije za istraživače.
Fotodokumentacija 5. vojne oblasti JNA, odnosno njen sačuvani dio, nakon što je arhivističkom obradom najvećim dijelom vraćen u svoj prvobitni poredak, danas predstavlja iznimno značajnu zbirku fotografskog gradiva, kako opsegom tako i količinom informacija. Riječ je o korpusu vrlo kvalitetnih snimaka, nastalih radom provjerenih fotoreportera kao što su bili već spomenuta Elvira Kohn, Milan Dušanović ili Edo Meršinjak, a na kojima je ostao dokumentiran život Jugoslavenske narodne armije na prostoru Hrvatske kroz 30 godina.
Važnost zbirke tako je višestruka i otvorena za širok spektar istraživača, od povjesničara i istraživača vojne povijesti, preko zaljubljenika u vojnu tehnologiju, pa sve do zainteresiranih za kvalitetne reportažne fotografije ili rad spomenutih fotografa.
Unutar zbirke fotografija 5. vojne oblasti JNA, koja se danas čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, okupljeni su izvorni fotografski zapisi iz kamera reportera Fotoodjela Doma JNA nastali između 1945. i 1975. godine. Fotoreporteri su sustavno pratili sva važna vojna i politička zbivanja unutar Oblasti, a istaknuto mjesto u zbirci zauzimaju snimci vojnih vježbi. Slijedom toga, jedna od najvećih vojnih vježbi u Europi, simbolički nazvana “Sloboda 71”, posebno je detaljno dokumentirana na približno tisuću crno-bijelih negativa srednjeg formata, koji nam danas, nakon više od četrdeset godina, pružaju izvanredan vizualni uvid u najveću vježbu postrojbi JNA nakon Drugoga svjetskog rata.
Ova velika vojna vježba Jugoslavenske narodne armije održana je između 2. i 9. listopada 1971. godine, nekoliko godina nakon vojne intervencije snaga Varšavskog pakta u Čehoslovačkoj, a u prilično burnom trenutku jugojugoslavenskog političkog života. U takvim okolnostima, cilj je bio provjeriti djelotvornost sustava općenarodne obrane u ratnom sukobu sa suvremeno naoružanim protivnikom, kao i prikazati novo naoružanje i vojnu opremu.
Vježbom, u kojoj je sudjelovalo oko 40.000 pripadnika Jugoslavenske narodne armije i Teritorijalne obrane, zapovijedao je načelnik generalštaba JNA general-pukovnik Viktor Bubanj, a izvođenju određenih akcija nazočio je i vrhovni zapovjednik, maršal Josip Broz Tito. Vojna vježba odvijala se na području jugozapadne Slovenije (Bela Krajina), središnje Hrvatske (Lika – Kordun – Banija) te zapadne Bosne, a trebala je pokazati različite taktičke situacije: djelovanje zračnog desanta i odgovor na isti, nasilni prelazak rijeke iz pokreta oklopno-mehaniziranim snagama, obranu rijeke te protunapad s bojevim gađanjem.
Prostor na kojem je izvođena vježba bio je podijeljen na širi i uži. Širi je bio omeđen rijekama Unom, Savom, Krkom i planinskim masivima Velike i Male Kapele te Plješivice, a obuhvaćao je Žumberak, Belu Krajinu, Banovinu, Kordun, Cazinsku krajinu i dio Like. Uži prostor, na kojem je izvođena većina borbenih djelovanja, protezao se linijom Petrova gora – Jastrebarsko – Metlika – Črnomelj – Ogulin – Plaški – Bihać – Tržac – Velika Kladuša.
Najvažnije strateško-operativne pretpostavke vježbe bile su organiziranje narodne obrane za slučaj da se izvrši napad na Jugoslaviju, izvođenje borbenih djelovanja bez uporabe nuklearno-biološko-kemijskih sredstava, ali pod pretpostavkom da napadač istim sredstvima raspolaže i da ih može u svakom trenutku upotrijebiti te pretpostavka o okončanju sukoba u dubini državnog teritorija nakon višednevnih borbenih djelovanja protiv napadača.
Istovremeno je trebalo proučiti neidentificiranog napadača, koji je suvremeno organiziran i tehnički dobro opremljen, a čija se doktrina zasniva na pokretnom ratu, u kojem su oklopne jedinice, vatrena moć i potpora zračnih snaga osnovno obilježje. Vojnu vježbu “Sloboda 71” u državnom su vrhu i vojnom zapovjedništvu JNA ocijenili kao izuzetno uspješnu, budući da je, prema pisanju onodobnog tiska, na tridesetu obljetnicu ustanka uspješno provjerena temeljna osnova koncepcije općenarodne obrane te pokazana snaga i spremnost samoupravnog socijalističkog društva za obranu zemlje.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u siječnju/veljači 2013.