Pojačanje naoružanja oklopnih snaga NDH

Tijekom 1944. godine u naoružanju oklopnih snaga NDH pojavljuju se u većoj količini vozila talijanske proizvodnje: tenkovi L-6, odnosno samohotke na istom oklopnom tijelu s topom 47 mm. U isto vrijeme, ovakva se oprema uvodi i u njemačke oklopne jedinice koje su na prostoru NDH, kod 12. i 202. oklopnog bataljuna.

Povlačenjem ili preraspodjelom opreme u okviru njemačkih snaga na jugoslavenskom ratištu u naoružanje NDH ušli su i tenkovi tipa Hoctchkiss H-39, (moguće i nešto tenkova tipa Renault R-35?). Ovi tenkovi bilježe se često u dokumentima po svojoj tonaži kao tenkovi ili borna kola „od 12 tona“. Ulazak novih tipova u naoružanje oklopnih jedinica NDH omogućio je da se oklopna sredstva pojavljuju u određenom broju i kod jedinica Domobranstva ili Ustaške vojnice, koji do 1943. nisu imali oklopnu opremu. Na ovaj je način izgleda i provođen plan o ustrojavanju oklopnih vodova iz 1943. godine.

Značajno pojačanje u motorizaciji bilo je u svibnju 1944. kada je stiglo u Zagreb iz Njemačke 50 novih motocikala s prikolicama. Njih je trebalo podijeliti po lovačkim i gorskim zdrugovima. U ovom razdoblju u Zagrebu je pripremljen vod s 12-14 novih kamiona „Ford“ 3t, za prebacivanje u Mostar. Također, u Vinkovcima i Srijemskoj Mitrovici ustrojeni su autovodovi od po 20 motornih vozila (sve kamioni, po jedan sanitetski automobil i motocikl po vodu). Također, primljeno je 20 novih kamiona predviđenih za prebacivanje oružništva iz Zagreba u okolicu. 

Tijekom 1944. zabilježili smo sljedeće aktivnosti oklopnih postrojbi Oružanih snaga NDH. Kod Ustaške vojnice, u siječnju 1944. obje čete Poglavnikovog Tjelesnog Sdruga prebačene su iz Zagreba u Varaždin i reustrojene u jedinicu nazvanu Oklopni sklop PTS. Od početka 1944. u njoj se pojavljuje i nekoliko tenkova L-6, pored od ranije prisutnih L-3. Naime, izvješća iz siječnja i veljače bilježe sastav te postrojbe kao 7-8 „malih“ i 4 „velika“ tenka, kao i jedan oklopni automobil. Poslije reustroja PTS-a u njegovom je sastavu bio Brzi zdrug u čijem je sastavu bio Oklopni sklop.

Tijekom 1944. ove su se dvije jedinice razdvojile pa Brzi sklop nalazimo posebno kod Oklopnog sklopa koji je tada bio u Varaždinu. Na dan 1. lipnja 1944. Oklopni sklop ima u svom sastavu 1. četu s 15 srednjih tenkova, 2. četu sa sedam tanketa, dvije motorizirane i stožernu četu. U okviru Brzog sklopa bile su 1. i 2. motociklistička, 3. tenkovska (koja je u Gospiću), 4. motorizirana i 5. stožerna četa. Sredinom lipnja PTS je imao 26 tenkova L-6 od kojih su samo četiri bila ispravna. S Nijemcima su se u to vrijeme vodili razgovori o njihovoj opskrbi i popravcima. Oklopni sklop sudjeluje u borbama na području Koprivnice i Varaždina. Krajem kolovoza 1944. pojavljuje se i 3. četa u Markuševcu s 11 tanketa L-3/35. U rujnu se u ovom području nalazi Oklopni sklop s dvjema četama u Varaždinu i Brzi sklop s jednom četom tanketa u Sv. Ivanu Zelini. Obje postrojbe sudjeluju u borbama oko Koprivnice od 7. do 13. listopada gdje su izgubili šest tenkova iz čete Brzog sklopa. Potom je četa povučena na oporavak i popunu u Zagreb, no na istim su lokacijma kasnije dvije čete s po 10 tenkova kod Oklopnog sklopa i jedna s 15 tenkova kod Brzog sklopa.

U ovom sastavu ulaze u reustroj snaga NDH u jesen 1944. godine. U Gospiću je u ovom razdoblju 3. satnija (četa) PTS-a koja postoji od sredine 1942. godine. Ona djeluje i u 1944. i postoji sve do kraja rata, 1945. godine. Prema nekim podatcima ova je četa od ljeta 1944. bila pod zapovjedništvom 4. ustaškog zdruga. Njezina borbena vozila često su raspoređena na više mjesta i dodavana drugim jedinicama pa je teško pratiti aktivnosti te jedinice, odnosno prepoznavati je. Tako na dan 4. kolovoza 1944. u Ogulinu ima dva mala tenka (i oklopni vlak), u Donjem Lapcu četiri tenka (pri 2. bataljunu 10. lovačke pukovnije), u Doljanima dva mala tenka te u Otočcu dva tenka. Prethodno ih je u srpnju bilo i u Oštaju, no promjenljive brojnosti. Potom prema drugom podatku u Ogulinu se nalaze tri tenka od 3,5t kod 23. stajaće bojne III. djelatnog zdruga iz Karlovca. Postoje i samostalni oklopni vodovi kao i u sastavu domobranstva. Ovakve oklopne vodove zabilježili smo kod Brzog sklopa 1. ustaškog obrambenog zdruga u području Jasenovca. Kasnije, u Sarajevu je na prijelazu 1944. u 1945., kod 1. ustaškog stajaćeg zdruga, bio oklopni vod jačine triju oklopnih kola. U okviru domobranstva djeluju tijekom 1944. samostalni tenkovski vodovi dodijeljeni združenim jedinicama.

Prema jednom podatku, na dan 15. svibnja iste godine, domobranstvo NDH imalo je 20 tenkova, 227 automobila, 237 kamiona, 54 posebna kamiona, 237 motocikala i druga sredstva. Oba oklopna voda kod 1. i 4. gorskog zdruga postoje do kraja 1944. i zabilježeno je njihovo djelovanje protiv partizana. Ova su dva voda opremljena tenkovima francuske proizvodnje. Tako je vod kod 4. gorskog zdruga bio naoružan s četirima tenkovima tipa Hoctchkiss, još veljače 1944. godine. Vod kod 1. gorskog zdruga (Kutina, potom N. Gradiška) izgubio je jedan tenk od strane partizana kod Garešnice. Oklopni vodovi postoje i kod 3. gorskog zdruga u Banja Luci, koji posjeduje tenkove Hoctchkiss, zatim kod 2. i 3. lovačkog zdruga. Fotografija snimljena 27. svibnja 1944. pokazuje stroj od sedam tenkova „Ursus“ iz sastava (samostalnog oklopnog voda) III. zbornog područja.

Kada je tijekom ožujka 1944. počelo ustrojavanje pričuvnih (doknadnih) zdrugova, Zapovjedništvo oklopnih četa preustrojeno je u 1. rezervnu okč (doknadnu oklopnu satniju), koja je bila u sastavu 1. doknadnog zdruga. U nastavnom pogledu bila je pod zapovjedništvom Nadzorništva brzih četa. Potom 1. rujna 1944., 1. rezervna okč preustrojena je u Rezervnu oklopnu komandu (Doknadno oklopno zapovjedništvo), sastavljeno od zapovjedništva, oklopne čete, mješovite čete i radionice, sa sjedištem u Zagrebu. Ovaj je ustroj bio namijenjen za obranu Zagreba i u njegovom su se sastavu našla oklopna vozila koja nisu bila sposobna za pokret. Ona su u takvom stanju bila dodijeljena pojedinim odsjecima obrane grada, po skupinama s neobičnim nazivima: - „Hela” s dvama oklopnim kolima (sektor zapad, kod IV. do knadne gorske bojne, zastavničke škole i drugih jedinica na ovom sektoru), - „Odin” s jednim oklopnim kolima (sektor istok, kod III. doknadne gorske bojne) te - „Nora” s dvama oklopnim kolima (sektor jug, kod zagrebačke ustaške posadne bojne).

Kao što se vidi u ovoj je jedinici bilo pet nepokretnih oklopnih vozila. „Ova kola se imaju upotrijebiti kao stalni bunkeri na vanjskoj crti odbrane, osiguranja prvenstveno za zaprečavenje cesta i osobito važnih pravaca.” Prema jednom partizanskom obavještajnom izvješću iz Zagreba u ovom razdoblju nalazilo se stalno oko deset tenkova, nekoliko oklopnih automobila i nekoliko posebnih oklopnih automobila, u dvorištu između JAZU-a i Gimnazije u Križanićevoj ulici. Za “posebne” oklopne automobile navedeno je, da se između ostaloga „pokreću unapred-unatrag sa oklopnom kupolom”. Bilo je navodno 7-10 takvih kola koji su tu smješteni stalno, „od proljetos”. U sklopu transformacije kopnenih snaga NDH, tijekom rujna i listopada 1944. došlo je do objedinjavanja ustaških i domobranskih snaga i stvaranja novih divizija. Prva tako stvorena, 1. hrvatska udarna divizija, trebala je imati u svom sastavu Brzi sklop s dvjema oklopnim satnijama, ali se zbog nedostatka opreme odustalo od njegovog ustrojavanja. Također, kod 16. hrvatske rezervne (doknadne) divzije, bila je predviđena ugradnja Rezervnog bataljona (Doknadne bojne) brzih četa. Oklopnu opremu zabilježili smo kod 4. hrvatske divizije, (kod 7. lovačkog zdruga u Bosanskom Novom III. bataljon ima 14. (okl) satniju-?). Kod 5. hrvatske divizije u Bjelovaru, siječnja 1945. godine, bila su 2 tenka-tankete.

U prosincu 1944. kod novoustrojene 7. divizije ima osam tenkova koji su ranije pripadali 4. gorskom zdrugu u Slavonskom Brodu. Prema njemačkim podatcima od 1. prosinca 1944. oružane snage NDH imaju 85 oklopnih vozila na raspolaganju (od čak 224 (!) predviđenih po formaciji). Kod PTD-a bilo je 35, kod ostalih ustaških jedinica 26, a ostala 24 bila su u domobranstvu. Ministarstvo oružanih snaga NDH 8. prosinca zatražilo od njemačkih vojnih vlasti da se za novoustrojene divizije i druge jedinice isporuči veća količina naoružanja i opreme, među kojima i 600 kamiona i 50 tenkova. Nijemci su dali načelno obećanje, ali zbog tadašnjih ratnih prilika bilo je teško ostvarivo.

U daljem reustroju predviđeno je 17. veljače 1945. ustrojavanje 1. tjelesne divizije u čiji bi sastav ušla Oklopna četa (satnija) Samovoznog sklopa. Kod Poglavnikovog Tjelesnog Sdruga i dalje je zadržan Oklopni sklop. Na dan 1. listopada 1944. oklopni sklop PTS-a u Varaždinu ima četiri tankete kao i 11 tenkova od 7,5t. Dva mjeseca kasnije, 1. prosinca 1944., Brzi sklop PTSa ima 4 tankete u zoni D. Zelina – Bjelovar. Na dan 30. prosinca 1944. PTS ima oklopni sklop u Varaždinu i Varaždinskim Toplicama i Brzi sklop u Sv. Ivan Zelini. Također se spominju i Brza oklopna satnija Ustaške vojnice u Gospiću i oklopna satnija Samovoznog sklopa PTS-a. U siječnju 1945. aktivan je 1. ustaški odbrambeni zdrug u Jasenovcu koji ima neka oklopna vozila. U sastavu Brzog sklopa nalaze se četiri tenka navedena pod imenom „Tiger” i šest tenkova od 3,5t. U Varaždinu, kod PTS-a, ima devet tenkova od osam tona i četiri mala tenka, kao i druga motorizacija. Kao i na drugim mjestima u NDH partizani su i u oblasti Slavonije došli do tenkova, bilo zarobljavanjem, bilo aktivnosti njihovih pristalica u hrvatskim oružanim snagama.

Najviše ovih bilo je u borbama protiv jedinica 32. partizanske divizije u širem području sjeveroistočno od Zagreba, između Save i Drave. Tijekom studenoga 1943. djelujući iz Varaždina hrvatske i njemačke oklopne snage napadaju partizanske snage Udarne brigade „Braća Radić“ u području Ludbrega. U borbama 6. siječnja 1944. protiv partizana u Zlataru korišteni su tenkovi. Potom su 8. siječnja angažirane snage oklopnog sklopa PTS-a s tenkovima iz Varaždina i Novog Marofa. U istom području, hrvatske su snage koristile tenkove i u borbama u ožujku i travnju. Partizanske su snage u najmanje dvama slučajevima oštetile po jedan od ovih tenkova. U borbi kod mjesta Budinščine – Novog Marofa, udarna brigada „Braća Radić“ zaplijenila je 21. travnja 1944. jedan tenk od 7,5 t s posadom, od oklopnog sklopa PTS-a. Tom su prilikom još tri bila oštećena. Ovaj je tenk nazvan od partizana brigade „Grga“, odnosno „Jurek“. Tenk je već 23. travnja korišten u uspješnom napadu na Ivanec. Sutradan u borbama s partizanima na ovom području, hrvatske su snage iz Varaždina i Lepoglave s većim snagama i trima tenkovima napale partizane.

U tim je borbama jedan ustaški tenk bio uništen („1 velika borna kola su naišla na minu i izgorila“). Partizanski je tenk bio angažiran 27. travnja u napadu na uporište Novi Marof. „Vrlo tešku situaciju kod ova dva naša bataljona spasio je naš tenk, koji je pravovremeno stigao na mjesto borbe i svojim dejstvom uspio da pokoleba neprijatelja. Tenk je prodro do samih artiljerijskih položaja neprijatelja, rastjerao poslugu topa i naletevši na neprijateljski top slomio mu lafet. Prisustvom tenka omogućeno je (partizanskim) jedinicama... da se povuku sa relativno malim gubicima... Za vrijeme borbe sa neprijateljem tenku je spala gusjenica tako da isti nismo mogli više izvući. Tenkisti su uspjeli da se izvuku i ponesu sa sobom teški mitraljez.“ Vojni izvori NDH utvrđuju pod točkom „plien“ da su „povraćena (...) 1 borna kola koja su 21. IV. bila izgubljena.“

Nastavak pročitajte u sutrašnjem izdanju. Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u siječnju 2012.