Na Proštini, kraju malih raštrkanih sela jugoistočne Istre, početkom veljače 1921. godine, zbog zabrane uporabe hrvatskih nacionalnih obilježja i hrvatskoga jezika, pružen je otpor talijanskim fašistima.
Proštinska buna izbila je protiv nasilja talijanskih skvadrista, dobrovoljnih fašističkih odreda, koji su dolazili iz Marčane, upadali u mirna sela i maltretirali seosko stanovništvo. Kao odgovor na teror koji su talijanski fašisti provodili nad seljacima i radnicima u Proštini, u Raklju je izbila pobuna koju je vodio dr. Ante Ciliga. Buna je trajala do 5. travnja 1921., a otpor četiristotinjak slabo oružanih seljaka slomljen je tek nakon što je talijanskim fašistima u pomoć pritekla redovna talijanska vojska. U sukobu su poginula tri mještana proštinskih sela. Protiv dvanaestorice seljaka pokrenut je kazneni postupak, ali odlukom talijanske vlade oslobođeni su daljnjega sudskog progona. Borba u Proštini bila je, uz labinski, prvi antifašistički oružani ustanak u Europi.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u travnju 2020.