Posljednji nastavak putopisa o Ukrajini donosi priču o restoranu u Lavovu čiji je vlasnik ljubitelj vojne povijesti Prvoga svjetskog rata. On je odlučio tematski urediti svoj prostor, inspiriran događajem koji je u ono doba bio najveći ratni događaj na području Dvojne Monarhije: kada su austrougarske i njemačke vojske krajem lipnja 1915. godine ponovno zauzele Lavov.
U kontekstu mojega boravka u ovome restoranu, na koji sam, iskreno govoreći, naišao sasvim slučajno i neplanirano, tražeći po Lavovu zgradu nekadašnjega austrougarskog vojnog zapovjedništva 11. zbora, u ovome posljednjem nastavku prikazan je i kratak pregled borbi za Lavov u lipnju 1915. godine. Restorana, krčmi i gostionica ovakvoga tipa u kojima su vojnici kratili slobodno vrijeme izvan borbi na bojišnici sigurno je bilo nekoliko u Lavovu tijekom Prvoga svjetskog rata, ali ovaj je prostor specifičan zato što je njegov vlasnik prikupio sačuvane originalne fotografije i druge materijale iz kojih je vidljivo da su vojnici i časnici koji su sudjelovali u proslavi oslobođenja grada 25. lipnja 1915. boravili upravo na ovome mjestu. Na moje ogromno iznenađenje ovim nenadanim otkrićem ušao sam u restoran i proveo u njemu tri sata pregledavajući materijal, ali i uživajući u ukrajinskoj kuhinji uz nešto manje autentično piće (Coca-Cola) koje me podsjetilo da se ipak nisam vremeplovom vratio u 1915. godinu.
Povijesni kontekst: situacija na Istočnome bojištu u proljeće i ljeto 1915. godine
Proboj vojski Središnji sila u ofenzivi koja je započela 2. svibnja 1915. na sektoru Istočne bojišnice u Galiciji, između gradova Gorlice i Tarnow u današnjoj južnoj Poljskoj, bio je najveći proboj jedne strane u Prvome svjetskom ratu dotad. Pod zapovjedništvom njemačkoga generala Mackensena, združene austrougarsko-njemačke snage, koje su činile 11. njemačka vojska te 2., 3. (prvotno pod zapovjedništvom generala Borojevića, a nakon raspuštanja ostatci ove snage pod zapovjedništvom generala Puhalla) i 4. austrougarska vojska, probile su redove ruske 3. vojske pod zapovjedništvom generala Radka Dimitrijeva i napravile „pukotinu“ u ruskoj liniji od nekih 60 kilometara. Kako su ruske vojske sjeverno od 3. vojske bile postavljene u poljskome izbočenju, a južno u Karpatima i dalje prema istoku do Bukovine, ovakav raspored snaga i topografija nisu omogućavali brzo prebacivanje snaga i zaustavljanje proboja. Ofenziva je završila 22. lipnja 1915. zauzećem Lemberga, glavnoga grada Galicije.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. prosinca 2019.