Poljski revolucionar, vojskovođa i državnik Jozef Pilsudski, koji je rođen 5. prosinca 1867., na kontroverzan je način obilježio europsku i poljsku povijest prve trećine 20. stoljeća.
Istodobno slavljen kao nacionalni junak, ali i obilježen kao diktator, Pilsudski je od Prvoga svjetskog rata pa sve do smrti imao presudan utjecaj u poljskoj politici, a bio je i važna politička ličnost u međuratnoj Europi. Njegov najveći uspjeh bilo je ponovno stvaranje neovisne poljske države, 123 godine poslije njezine podjele između susjednih velesila. Pilsudski je od mladosti bio zagovornik poljske neovisnosti. Ubrzo je postao član i vođa Poljske socijalističke partije. No socijalističku ideju napustio je kada je postigao željenu poljsku neovisnost.
Glavnu prijetnju Poljskoj Pilsudski je vidio u Rusiji pa je u Prvome svjetskom ratu surađivao s Njemačkom i Austro-Ugarskom zapovijedajući Poljskom legijom. Nakon Oktobarske revolucije okrenuo se silama Antante i u političkom vakuumu poslije poraza Njemačke i raspada ruskog i austrougarskog carstva proglasio je neovisnu Poljsku. Ipak, priznanje Zapada stekao je tek kada je u sovjetsko-poljskom ratu pred samom Varšavom, „čudom na Visli“, zaustavio boljševike Tuhačevskog koji su revoluciju htjeli pronijeti sve do Berlina. Pilsudski, koji je imao 120.000 vojnika naspram 140.000 boljševika, igrao je na sve ili ništa. Sve svoje snage uložio je u nešto što će biti najveća konjanička bitka, a ujedno i posljednja u 20. stoljeću. Poljaci su iskoristili rupu u rasporedu Crvene armije i smjelim prodorom s juga ispred same Varšave izvojevali potpunu pobjedu.
Ovaj poraz i još nekoliko poljskih pobjeda potpuno su osakatili Crvenu armiju i spasili poljsku neovisnost te doveli do mirovnog sporazuma u Rigi, koji je osigurao istočne poljske granice sljedećih 20 godina. Pilsudski je u dva navrata bio čelnik poljske države. Nakon kratkog povlačenja iz politike na vlast se vratio 1926. državnim udarom i postao diktator. Otad pa sve do smrti bavio se prije svega vojnim i vanjskopolitičkim poslovima nastojeći očuvati Poljsku od njemačkih i sovjetskih posezanja.
Zanimljivo je da je kip slavnoga poljskog državnika izradio i hrvatski kipar Antun Augustinčić. Iako plaćen, zbog Drugoga svjetskog rata nikada nije isporučen pa je postavljen tek 1990. poslije pada komunizma.