U svibnju 2020. godine navršava se sto godina otkako je 23. svibnja 1920. u klagenfurtskoj bolnici od posljedica moždanoga udara preminuo Svetozar Borojević, jedan od najvećih hrvatskih vojnih umova i jedan od najpoznatijih vojskovođa Prvoga svjetskog rata.
Jedna od najpoznatijih krilatica koja se već poslovično veže uz ime Svetozara Borojevića je ta da je on bio jedini austrougarski feldmaršal slavenske krvi. Ta krilatica o jedinome feldmaršalu slavenske krvi sa sobom nosi određenu težinu koje mnogi danas nisu u potpunosti svjesni, pa tako počesto u komentarima čitatelja možemo pročitati da taj navod nije točan jer da je bilo i drugih feldmaršala i to ne samo slavenske krvi, nego i cijeli niz Hrvata. Takve tvrdnje nisu točne i proizlaze iz nepoznavanja austrougarske vojne terminologije, zbog čega se danas počesto čin „Feldmarschallleutnanta“ (FML) brka s činom feldmaršala (FM).
Čin „Feldmarschallleutnanta“, ili hrvatski podmaršala, u austrougarskoj vojsci nosili su brojni Hrvati. Svaki zapovjednik Kraljevskoga hrvatsko-ugarskog domobranstva nosio je čin podmaršala pa tako u tome društvu visokih zapovjednika nalazimo grofa Miroslava Kulmera, Josipa Bacha, Radoslava Gerbu, Stjepana Sarkotića, Ivana Salis Seewisa, Antona Lipošćaka, Luku Šnjarića, Mihaela Mihaljevića i ostale hrvatske podmaršale, ali samo jedan od zapovjednika Kraljevskoga hrvatsko-ugarskog domobranstva uspio je zaslužiti čin feldmaršala, bio je to Svetozar Borojević. Usporedbe radi, čin feldmaršala (njem. Feldmarschall“) predstavljao je najviši vojni rang austrougarske vojske, koji je bio ekvivalent činu „Reichgeneralfeldmarschalla“ u njemačkoj vojsci, „Filed marshala“ u britanskoj, vojvode u vojsci Kraljevine Srbije ili činu generala armije u JNA-u, odnosno danas činu stožernoga generala Hrvatske vojske.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. svibnja 2020.