Nakon ujedinjenja Italije Rim je postao snažna sila, posebno u pogledu brojčane snage. Širenje rimske vlasti i porast njezine moći doveli su do sukoba s Kartagom.
Kartaga je bivša kolonija koju su osnovali Feničani na sjevernoj obali Afrike. Zahvaljujući razvijenim trgovačkim vezama, dobro organiziranoj poljoprivredi i snažnoj mornarici, Kartaga se izdignula u najveću silu zapadnoga Sredozemlja. Zavladala je obalama današnje Španjolske, zapadnom Sicilijom, Sardinijom, Korzikom i brojnim malim otocima zapadnoga Sredozemlja. Trgovačka premoć Kartage na Sredozemlju smetala je Rimljanima. Zbog toga su se vodili punski ratovi. Prvi rat vodio se s promjenjivim uspjehom, a završen je 10. ožujka 241. g. pr. Kr. pobjedom Rima. Na početku ratovanja u prednosti je bila Kartaga zbog svoje snažne flote, za razliku od Rimljana koji su još bili prilično nevješti pomorci. No uskoro su rimski brodograditelji za brodove nadogradili pokretne mostove pomoću kojih se rimska vojska prebacivala na kartaške brodove i bez problema pobjeđivala kao u kopnenoj bitki. Na kraju rata Kartažani su morali napustiti Siciliju, Korziku i Sardiniju te su ti otoci postali prve rimske provincije.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u ožujku 2020.