Prošlo je 70 godina od ulaska američkih vojnika u Pariz. Nakon četiri godine njemačke okupacije, građani Pariza konačno mogu odahnuti. Francuska je slobodna. Večeras se priprema velika zabava na trgu ispred gradske vijećnice gdje je 25. kolovoza 1944. Charles de Gaulle održao svoj poznati govor. U svom govoru površno je spomenuo "malu" ulogu savezničkih postrojbi koje su u konačnici najviše pridonijele oslobađanju grada. Saveznike će još čekati nekoliko mjeseci teških i krvavih borbi do konačnog sloma nacističke Njemačke.
Slavlje je trajalo tjedan dana te se najviše slavio "domaći" pokret otpora i borce koji su poginuli u desetodnevnom ustanku u Parizu koji je počeo 15. kolovoza 1944. Jedina iznimka bio je mimohod francuskih i američkih snaga koji je počeo u subotu. Sudjelovale su francuska 2. oklopna divizija i američka 4. pješačka divizija.
Nije se spominjalo da je deportirano više od 2500 "političkih zatvorenika" u logor Buchenwald iz predgrađa Pariza na dan kada je počeo ustanak, a još manje da je francuska policija uhitila devet Židova četiri dana prije.
De Gaulle je iskoristio oslobođenje Pariza da francuskom narodu digne moral nakon sramotne predaje 1940. i čak četiri godine kolaboracije s Nijemcima.
Povjesničar Jean-Pierre Azéma izjavio je kako se de Gaulle samo površno zahvalio vojnicima američke 4. pješačke divizije koji su pomogli francuskoj 2. oklopnoj diviziji.
S druge strane, Ernest Hemingway, koji je ušao u Pariz kao ratni dopisnik američke vojske, izjavio je da ih je dočekalo na tisuće Parižana koji su mahali američkim i francuskim zastavama. Nakon nekoliko sati Hemingway je ušao u hotel Ritz te strogo upitao "Gdje su Nijemci? Došao sam osloboditi Ritz!" Voditelj hotela Claude Auzello odgovorio mu je: "Gospodine, Nijemci su davno otišli te vas ne mogu pustiti unutra s oružjem."
Hitlerova zapovijed bila je da se Pariz brani do posljednjeg čovjeka. Veliki mostovi grada bili su pripremljeni za rušenje. Hitler je izjavio, ako Pariz padne u neprijateljske ruke, da mora pasti u pepelu. Njemački zapovjednik Pariza bio je general pješaštva (General der Infanterie) Dietrich von Choltitz. Postavio je 20.000 vojnika u obrambeni obruč oko grada te je još oko 5000 vojnika u središte grada. Međutim, Choltitz nije htio uništiti tako lijep grad. Volio je njegov fizički izgled te kulturnu važnost. Bio je zaprepašten Hitlerovom zapovijedi da izravna grad. Nije mogao pojmiti da bi ga sudbina mogla navesti da baš on uništi Pariz. Sarkastično je objasnio svojim nadređenima kako je postavio tri tone eksploziva u crkvi Notre Dame i ostalim važnim građevinama. Bio je "spreman" izravnati Slavoluk pobjede, dinamitom srušiti Eiffelov toranj te njegovom konstrukcijom blokirati rijeku Senu. Jedne noći tijekom večere svojim podređenima rekao je: "Otkad su naši neprijatelji prestali slušati Hitlera, rat je otišao u krivom smjeru."
Stav Francuza prema osloboditeljima promijenio se tijekom sljedećih godina. Nakon što su počeli slaviti dolazak savezničkih postrojbi u Normandiju, polako je francuski narod postajao svjestan američke uloge u oslobađanju Francuske.
Ne znam na osnovu čega je Francuska postala vojna sila. Pa njihova "slavna vojska se kukavički raspala i kapitulirala brže od starojugoslavenske. Pokret otpora-nešto malo bolje nego u AloAlo. Da nije Njemačka izgubila rat,bez savezničke pomoči ne bi oslobodili nitii jednu općinu a kamoli ndržavu.