Heroj ili heroina u antici nisu morali biti moralni uzori. Od njih se tražila velika hrabrost, poduzimanje smionih djela, zapadanje u stanja dubokih patnji i izvanrednih sposobnosti, ali ne i moralnost.
Među herojima bili su ratnici poput Ahileja, tragične osobnosti poput Edipa, pustolovi nalik Odiseju, bezimeni službenici poput junaka-liječnika i junaka-nositelja lovorovog vijenca Atene, utemeljitelji poput Kadma, zaštitnici poput Tezeja i preteče kulture poput Prometeja, koji je ukrao bogovima vatru (i, prema nekima, još se smatra herojem službene zapadne ideologije napretka i prevlasti ostvarenih tehnološkim razvojem). Ti polubogovi nisu samo likovi iz mita: njih su doista štovali. Ljudi su im upućivali svoje molitve, plakali nad njihovim grobovima, prinosili im žrtve ljevanice kao i krvave žrtve te svetkovali njima u slavu.
Štovanje heroja toliko se raširilo da je Drakon, danas poznat po velikoj sklonosti smrtnoj kazni, u zakonima koje je sastavio u Ateni 621. pr.n.e. ustrajao da obredi za heroje po uzvišenosti budu jednaki onima za besmrtne bogove, ali sasvim drukčiji po stilu. Tako su bogovi štovani danju, a heroji i heroine noću! Oltari za bogove bili su uzdignuti, a oni za heroje bliži tlu. Čak se i žrtvovanje razlikovalo u ključnim pojedinostima, jer su stvorenja žrtvovana bogovima ubijana okrenuta nebu, dok su životinje, po mogućnosti crne, koje bi zaklali na grobovima heroja i heroina bile okrenute prema dolje, simbloizirajući tako da heroji, mrtvi po definiciji, prebivaju na zemlji. Iako su neki heroji bili potomci smrtnika i bogova, doslovno posebna vrsta, u antici su obožavani i stvarni ljudi, poput pjesnikinje Sapfe, zatim spartanskog generala Brazide i atletičara Filipa iz Krotona, naširoko poznatog po dobrom izgledu. Kako su bili smrtni, razumjeli su patnju. No njihova izvanredna darovitost obilježila ih je kao božanstva. Tako su poput svetaca, mitskih predaka i heroja, ti junaci iz stvarnog života mogli djelovati kao posrednici između bogova i ljudi. A upravo među takve heroje spada Ahilej, a koji je opisan u Homerovoj „Ilijadi“, jednoj od najstarijih i najbolje ispričanih priča ikada na temu ljubavi i rata. U toj epskoj priči saznajemo o mnogim ratnicima, ali ovo je, dakako, priča Ahileju, jednom od najvećih ratnika, ako ne i najvećem, svjetske povijesti.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. ožujka 2022.
