Atena, kojoj se često pridaje epitet ‘Pallas’, starogrčka je boginja povezana s mudrošću, rukotvorinama i ratovanjem, a koja je kasnije sinkretizirana s rimskom boginjom Minervom.
Atena se smatrala zaštitnicom raznih gradova diljem Grčke, osobito grada Atene, odakle je najvjerojatnije i dobila ime. Partenon na Atenskoj akropoli posvećen je upravo njoj u čast. Njezini glavni simboli uključuju sove, masline, zmije i ‘Gorgoneion.’ U umjetnosti je općenito prikazana kako nosi kacigu i drži koplje. U suvremeno vrijeme postfeminističke slave, kad žene služe vojsku, lete u svemir, igraju košarku ili sjede kao suci u vrhovnom sudu, mogli bismo pretpostaviti da će Atena, ratnica i boginja slave, biti posebno slavljena.
Međutim njezino logično rasuđivanje i pomalo muškobanjasta pojava umjesto toga izazivaju nelagodu. Korijen te podvojenosti priča je o Ateninu rođenju. U grčkoj mitologiji vjerovalo se da je Atena rođena s čela svojeg oca Zeusa. U mitu o osnivanju Atene, Atena je nadmašila Posejdona na natjecanju za pokroviteljstvo grada stvaranjem prve masline. Bila je poznata kao ‘Atena Parthenos’ ili “Atena Djevica”, ali u jednom arhaičnom atičkom mitu bog Hefest pokušao ju je i nije uspio silovati, što je rezultiralo time da je Geja rodila Erihtonija, važnog atenskog heroja utemeljitelja. Atena je bila božica zaštitnica herojskog pothvata; vjerovalo se da je pomagala herojima Perzeju, Heraklu, Belerofontu i Jazonu. Uz Afroditu i Heru, Atena je bila jedna od tri božice čija je svađa rezultirala početkom Trojanskog rata. Ona igra aktivnu ulogu u „Ilijadi“, u kojoj pomaže Ahejcima, a u „Odiseji“ je božanski savjetnik Odiseju.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. ožujka 2022.
