U svibnju 1809. godine V. koalicijski rat protiv Napoleona bio je u punom jeku. Austrijanci su protiv Francuza podignuli dvije vojske: glavnina pod zapovjedništvom nadvojvode Karla udarila je na Bavarsku, dok je druga, manja vojska pod nadvojvodom Ivanom prodrla u sjevernu Italiju. Ta druga vojska u kojoj su ratovali i hrvatski krajišnici iznenadila je Francuze i u više manjih bojeva potisnula ih sve do Verone. No morala je uzmaknuti zbog poraza austrijske glavnine. Povlačila se dolinom Felle i rijeke Soče. Uzmak su trebale štititi nedovršene gorske utvrde kod Malborgheta i Predila koje su zaposjele krajiške čete. Posadu utvrde kod Malborgheta činilo je 350 vojnika jezeranske i modruške satnije Ogulinske pukovnije pod zapovjedništvom satnika Milete Vučetića. Kod Predila se utvrdilo 240 krajišnika Slunjske pukovnije. Pod neprekidnim francuskim bombardiranjem i jurišima nadmoćnijeg neprijatelja utvrda kod Malborgheta odolijevala je dva dana, a ona kod Predila tri dana. Junaštvo i žrtve hrvatskih boraca omogućili su austrijskoj vojsci povlačenje prema Beču i donijelo im je usporedbu s junacima antičke Grčke, a tom boju naziv austrijski Termopili.

Francuzi ne samo da su zaustavili ofenzive u Njemačkoj i Italiji, već je Napoleon ubrzo zauzeo i carski Beč, dok se austrijska vojska povukla preko Dunava. Kako bi što prije porazio protivnika, Napoleon nije čekao dodatna pojačanja, već je dao podići pontonske mostove preko Dunava i 21. svibnja pokrenuo napad pokraj Asperna. Obje su strane u dvodnevnoj bitki izgubile 23.000 vojnika, a Napoleon i jednoga od svojih najboljih maršala – Lannesa, no austrijski nadvojvoda Karlo uspio je zaustaviti Francuze. Iako je Napoleon, uskoro na gotovo istome mjestu, izvojevao pobjedu nad Austrijancima i prisilio ih na sklapanje mira, poraz pokraj Asperna srušio je mit o njegovoj nepobjedivosti. Istoga dana u sjeni velike bitke odigrao se ništa manje dramatičan događaj u Lici. Ondje su se francuske postrojbe generala Marmonta na pohodu iz Dalmacije prema Beču sukobile s malobrojnim austrijskim korpusom sastavljenim od krajišnika, pretežito drugog i trećeg poziva, jer su najbolje krajiške postrojbe ratovale u Italiji. Nakon okršaja na Zrmanji, na brdu Kita i kod Graba 21. svibnja došlo je do žestokog sudara pokraj Bilaja. U dvodnevnom boju krajišnici su pod zapovjedništvom pukovnika Rebrovića i satnika Hrabovskog, kod bilajskog mosta i Barleta uspjeli zaustaviti Francuze. No zbog hitne zapovijedi morali su se povući. Iako se Marmont zbog gubitaka i brojnih nevolja već htio povući u Dalmaciju, mogao je nastaviti napredovanje, ali je do Beča stigao obilaznim putem preko Senja, Rijeke i Ljubljane. Ondje ga je Napoleon promaknuo u maršala. Obratom sudbine nakon sklapanja mira s Austrijom novopečeni je maršal postao guverner novoustrojenih Ilirskih provincija, u kojima je nedavno ratovao.

Više od pola zaposlenika u ovoj industriji namjerava napustiti radno mjesto u sljedećoj godini