Naslovnica

Austrougarski bojni brodovi u Prvome svjetskom ratu

Tijekom rata su suvremeni brodovi austrougarske bojne flote sudjelovali u samo dvjema operacijama, od kojih je prva – gađanje talijanskih gradova na jadranskoj obali u svibnju 1915. godine – predstavljala veliki promidžbeni uspjeh, premda su gubitci na talijanskoj strani bili gotovo zanemarivi.
12. srpnja 2018. u 09:07 0 komentara 1018 prikaza
Foto: Vojna povijest

Često se postavlja pitanje jesu li Austro-Ugarskoj kao jadranskoj državi uopće bili potrebni veći ratni brodovi, a posebice bojni brodovi. Obalu se navodno moglo braniti nizom manjih ratnih brodova, poput torpiljarki ili čak razarača, kao i podmornica. Ipak se ne smije zaboraviti kako je Austro-Ugarska bila jedna od velesila svog doba, a velesile nisu djelovale samo pred kućnim vratima, nego i na svjetskim morima.

UVODNIK NOVOG BROJA O Pearl Harboru 1941. na hrvatskom jeziku dosad ništa ozbiljno

U doba dok je postojala Habsburška Monarhija, moć pojedinih država koje su imale izlaz na more i raspolagale većim ili manjim trgovačkim flotama mjerila se brojem kapitalnih brodova, oklopnjača i bojnih brodova. To je posebice vrijedilo u doba navalizma potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, kad je na svjetskim morima vladala utrka u gradnji bojnih brodova, ubrzana poslije pojave britanskog Dreadnoughta, bojnog broda s jedinstvenim kalibrom glavnih topova, koji je natkrilio gotovo sve starije bojne brodove. Austrougarska mornarica je raspolagala krstaricama koje su pokazivale zastavu na svjetskim morima, a bojna flota je pak služila projekciji moći na Istočnom Sredozemlju, gdje je Austro-Ugarska bila i trgovački aktivna.

Stoga je bilo nezamislivo raspolagati samo flotom komaraca (torpiljarki i topovnjača) za obalnu obranu, a istodobno promicati i štititi interese države i državne privrede u bližem ili udaljenom prekomorju. Kako su i saveznici i mogući protivnici na Sredozemlju (Italija, Francuska, Velika Britanija) raspolagali bojnim brodovima, morala ih je graditi i AustroUgarska, premda su prvi projekti suvremenih bojnih brodova potkraj 19. i početkom 20. stoljeća – zbog štednje i kontinentalne orijentacije – i veličinom i snagom zaostajali za projektima drugih pomorskih država. Tek su najnoviji austrougarski pre-dreadnoughti i dreadnoughti – brodovi klasa Radetzky i Tegetthoff – bili napredniji od projekata susjednih zemalja, ali su prekasno građeni da bi imali veći učinak na ratna zbivanja i imali su skrivene Ahilove pete u obliku nedostatne podvodne zaštite. Dok su Austro-Ugarska i Njemačka zadržale kalibar 305 mm za glavne topove, druge su pomorske velesile, poput Velike Britanije i SAD-a, u to doba već gradile super-dreadnoughte s topovima kalibra 343 i 356 mm, a uskoro i s topovima kalibra 381 i 406 mm. 

 | Autor : Vojna povijest Foto: Vojna povijest

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. srpnja 2018.

PRVI SVJETSKI RAT Koje su bile zajedničke osobine žena i bombi prije stotinu godina? PRVI SVJETSKI RAT Izviđački zrakoplov 42. divizije u Italiji PRVI SVJETSKI RAT Iz Hrvatske i BiH do 190 000 poginulih
 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.