Naslovnica

Beograd je pao, u Zagrebu slavlje

Beograd je zauzet 2. prosinca 1914., i to od strane hrvatske 104. pučkopješačke brigade s tri bojne i skupina “Petrovaradin“ s devet bojni
03. prosinca 2014. u 07:55 62 komentara 17378 prikaza
DT
Foto: Dom i Sviet
Pogledajte galeriju 1/3

Krajem studenoga 1914. godine, austrougarske snage na srpskom tlu brojale su ukupno 399.000 ljudi i 127.000 konja. Balkanska vojska sastojala se od 12 divizija opremljenih s ukupno 250.000 pušaka. Bila je to gotovo trećina ukupne austrougarske vojne sile, dok je ostatak snaga držao položaje na sjevernom bojištu. Austrougarsko ministarstvo vanjskih poslova nastojalo je Balkansku vojsku održati što jačom kako bi pohod na Srbiju bio završen u najkraćem mogućem roku, što je trebalo pridonijeti ulasku Bugarske u rat na strani Središnjih sila.

Srbi su u studenome izgubili Valjevo i Obrenovac, čime je austrougarskoj vojsci otvoren put prema Beogradu i unutrašnjosti Srbije. Srpsku vojsku od potpunog poraza spasio je general Živojin Mišić, koji je uspio ponovno uspostaviti zapovijedni lanac i povući vojsku na liniju Kolubara-Suvobor-Ljig. Zbog planirane opće protuofenzive i zauzimanja strateških pozicija, vojvoda Radomir Putnik bio je prisiljen povući srpsku vojsku dublje u unutrašnjost zemlje. Ovo povlačenje otvorilo je priliku za manji predah premorenih austrougarskih snaga. Premda je Potiorek izdao zapovijed da postrojbe do 3. studenoga zastanu radi odmora, do predviđenog odmora, radi operacija istočno od Kolubare i izmjeni postrojbi, ipak nije došlo. O tome je Potiorek u svom izvještaju kratko zapisao: „Naše su čete nakon teških bojeva i napadaja na neprijatelja počele progoniti potučenu srpsku vojsku. Bez odmora i počinka idemo prema koncu naše svrhe, a to je uništenje srpske vojske.“

DT | Autor : Dom i Sviet Foto: Dom i Sviet

Napredovanje iscrpljene austrougarske vojske preko Kolubare prisililo je srpske snage na napuštanje srpske prijestolnice, jer su njezine obrambene snage bile usmjerene prema sjeveru. Beogradska tvrđava nalazi se na proplanku na mjestu gdje Sava utječe u Dunav, tako da svojim položajem dominira nad obije rijeke. Stara utvrda iz turskih vremena smještena je na rijeci Savi, na uzvisini od 47 metara. No ona, 1914. godine, više nije imala nikakav poseban obrambeni značaj. Između nje i grada nalazi se Kalemegdan, okolna uzvisina na koju je srpska vojska postavila teške topove za obranu Beograda. Stara tvrđava, Kalemegdan i utvrđene obale Save i Dunava predstavljale su prvu crtu sjeverne bojišnice. No, puno veći obrambeni značaj imali su topovi koji su bili postavljeni na uzvisinama iza Beograda. Oni su bili manje izloženi i bolje zaštićeni od topova postavljenih na Kalemegdanu. Pored njih, veliki obrambeni značaj imale su rijeke Sava i Dunav, kao prirodne barijere koje su štitile Beograd od napredovanja sa sjeverne strane. Osvajanjem uzvisina južno iza grada, Beograd je ostao bez obrane i u realnoj opasnosti od neprijateljskog okruženja. Stoga je predaja grada, nakon prelaska neprijateljske vojske preko Kolubare, bila jedino rješenje.

Beograd je bio pod neprestanom paljbom austrijskog teškog topništva i monitora, kojima je uspjelo ušutkati srpsko teško topništvo smješteno na Avali, 18 kilometara južno od Beograda te na Topčideru i Banovoj gori. Nakon što su izvidnice izvijestile o razarajućem djelovanju topništva, austrougarske postrojbe koje su bile smještene na obali Zemuna, prešle su preko Dunava na Ciganski otok te odande u Beograd, gdje su zauzele Topčider i cijeli zapadni dio Beograda. Istovremeno su u Beograd ušle i postrojbe koje su nakon zauzimanja Obrenovca napredovale uz rijeku Savu i zaposjele uzvisine južno od Beograda. Srpska vojska u povlačenju pružala je neznatan otpor, a povlačenje je dodatno otežavao teško prohodan teren, ali i civilno stanovništvo koje se polažilo skupa s vojskom. Beograd je zauzet 2. prosinca 1914. godine i to od strane hrvatske bojne i skupina “Petrovaradin“ s devet bojni. Među hrvatskim vojnicima, koji su prvi stupili na tlo srpske prijestolnice, zavladalo je oduševljenje pa su se obuzeti radušću stali međusobno grliti i ljubiti.

DT | Autor : Dom i Sviet Foto: Dom i Sviet

Prvi vojnik koji je stupio na beogradsko tlo, bio je poručnik u pričuvi, Leopold Hirt, rođeni Vukovarac. Pad srpske prijestolnice poklopio se s godišnjicom stupanja na prijestolje Franje Josipa. Zapovjednik 5. vojske, Splićanin, general Liborius von Frank, uputio je caru Franji Josipu brzojav: „Visoko usrećen molim Vaše carsko i kraljevsko Veličanstvo da smijem na dan navršetka šestdeset i šeste godine slavnog vladanja Vašega Veličanstva preponizno i sa strahopočitanjem staviti pred noge čestitke V. vojske, kao i viest, da su grad Beograd danas naše čete uzele u posjed.“ Cijelu Monarhijuoblilo je neviđeno oduševljenje, a tisak je izvještavao u istom stilu: „Beograd je pao – odjeknulo je...

Novi, 45. broj magazina Vojna povijest na svim je kioscima za samo 19,99 kuna od petka, 5. prosinca.

  • Avatar Koncentriran
    Koncentriran:

    Berlin pao ,Odzak nije

  • Vojo Dodevski:

    aunick, grebe mi se carevica Lazara, a Krale Marko se poklonio jachem, chime je dobio NEZAVISNUDRZAVUPRILEP, bash kao i vi 1941, kada ste postali vazali Hitlera koji vam je poklonio tkz "nezavisnu drzavu". Stim shto stre kao i Marko morali ... prikaži još! ici u rat i ginuti za gazdu. Razlika izmedju Marka i Pavelica je samo u nachinu na koji su poginuli, prvog je ubio kradljivac drva, misleci da je vepar u grmlju, a drugog neprecizni udbash, pa se jadan mucio godinama. A shto se tiche 500 godina pod Turcima, mora se priznati da ste vi pod austrougarskom dalje otishli, chak do konjushara.

  • mhorvat11:

    Znam da mi je jedan stari poznanik koji je sudjelovao u Domovinskom ratu pričao koja je bila jedna od glavnih razlika između hrvatskog i srpskog vojnika - uglavnom hrvatski vojnik je uvijek bio vojnik po svim parametrima dok su ovi ... prikaži još! s druge strane uglavnom bili više ko kakva neobrijana i neuredna banda. Onda sam pitao i djeda, raspitivao se za drugi svjetski, ista stvar. Nažalost nema preživjelih iz prvog svjetskog, ali mislim da je priča ista. Jedan od razloga zašto su uvijek pushili u bilo kojem ratu...