Rat za španjolsko nasljeđe (1701. – 1714.) do godine 1706. vođen je uz promjenjivu ratnu sreću, no ona je uglavnom na bojnim poljima naginala na stranu saveznički snaga Habsburške Monarhije, Engleske i Nizozemske, predvođenima princom Eugenom Savojskim i Johnom Churchillom, vojvodom od Marlborougha.
Eugen je uspješno obranio carske položaje u sjevernoj Italij tijekom borbi 1701. i 1702., a potom su dva generala zajedničkim snagama potukli franko-bavarsku vojsku kod Blenheima (njem. Blindheim ili Höchstadt) 13. kolovoza 1704. godine. Bitka je bila ključna za zaustavljanje agresivne francuske ekspanzije preko Dunava, koja je prijetila i samom Beču i gotovo posve, barem privremeno, izbacila iz igre bavarskog izbornika Maxa Emanuela, koji je morao napustiti vlastiti elektorat. Međutim, Francuska je nastavila prijetiti Italiji i Nizozemskoj, pa su Eugen i Marlborough tijekom 1705 – 1706. morali, svaki na svojem bojištu, nastaviti teško ogledanje s vojskom Luja XIV., koju ni u kojem trenutku nije valjalo podcijeniti.
Dok je Eugen vodio tešku borbu u Italiji, u Nizozemskoj je Marlborough u srpnju 1705. probio francusku obrambenu crtu kod Brabanta, dok su savezničke snage u Španjolskoj izvršile hrabar napad na Barcelonu 14. listopada. Veliki broj katalonskih gradova priznao je Karla III., habsburškog pretendenta na španjolsko prijestolje, za kralja. Luj je već iste godine nudio mir, no London i Beč nisu htjeli pregovarati o bilo kakvoj podjeli nasljeđa ako Francuzi ne priznaju Karla za španskog kralja (Nema mira bez Španjolske).
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. prosinca 2021.
