Još od Bečkoga kongresa, a posebno nakon slamanja revolucije 1848. g., Austrija je bila dominantna sila u Srednjoj Europi i među njemačkim državicama nekadašnjeg Svetog Rimskog Carstva. S težnjom da joj preotme tu prednost, uzdigla se Prusija, posebice od kada je na položaj premijera došao Otto von Bismarck. Nakon što je osigurao nemiješanje Rusije i savezništvo Italije, Prusija je objavila rat Austriji u lipnju 1866. godine. Pruska vojska imala je 221 000 vojnika i 702 topa, a na čelu se nalazio general Helmuth von Moltke. Koristeći se prednostima željezničkog transporta, ubrzo se koncentrirala uz granicu i ušla u Češku. Usto pruski su vojnici bili opskrbljeni modernim puškama ostragušama, koje su imale veću brzinu paljbe od austrijskih pušaka s punjenjem sprijeda. Austrijska vojska od 215 000 vojnika sa 650 topova te 23 000 Sasa pouzdala se pak u juriš bajunetama. Na čelu vojske u Češkoj nalazio se general Ludwig von Benedek, koji je s negodovanjem prihvatio imenovanje zbog nepoznavanja trupa i terena. U sklopu austrijske vojske nalazile su se i hrvatske krajiške pukovnije iz Vojne krajine. Prvi sukobi dviju vojski počeli su 2. srpnja 1866. kod sela Sadove, sjeverozapadno od Königgrätza, današnjeg gradića Hradec Králové u Češkoj.
Iako su Austrijanci imali bolje topništvo, uskoro se pokazala prednost pruskih pušaka. Sljedećeg dana poslije teškog poraza samopožrtvovnost austrijskog konjaništva i topništva omogućila je povlačenje glavnine. Prusi su izgubili oko 9 000, a Austrijanci 31 000 vojnika, od čega je polovica zarobljena. Kako Prusi nisu gonili Austrijance, uskoro su se obje vojske pregrupirale i bile spremne za novu bitku u blizini Beča. Ipak, Bismarck je postigao cilj i nije više želio ponižavati Austriju pa je ubrzo sklopljeno primirje. Bitka je imala dalekosežne posljedice jer je njome Austrija izgubila prevlast u Njemačkoj i Srednjoj Europi u korist Prusije. Osim toga ostala je i bez Venecije koju je preuzela Italija, unatoč tomu što ju je austrijska flota porazila u Viškoj bitci. Naime kada je izbio rat između Prusije i Austrije, Italija je kao pruski saveznik objavila rat Beču i poslala vojsku u austrijsku Lombardiju. Iako brojčano jači, Talijani su doživjeli poraz. Tek je pobjeda Prusa kod Sadove odlučila ishod rata. Kada su Talijani saznali da je Austrija spremna na mirovne pregovore, požurili su zauzeti neka područja na Jadranu kako bi stekli bolji pregovarački položaj. No entuzijazam vlade nije dijelio kolebljivi zapovjednik talijanske flote admiral Carlo Persano, koji je stalno odgađao akcije na moru. Tek na energičan zahtjev iz Rima talijanska je flota od 12 oklopnjača, 11 većih i 5 manjih drvenih brodova isplovila iz Ancone i napala Vis. Na tu vijest zapovjednik austrijske flote admiral Wilhelm Teggetthof odmah je zapovjedio isplovljavanje iz Pule. Njegova je flota imala 7 oklopnjača, 7 većih i 12 manjih drvenih brodova. Računa se da je od 8 000 mornara oko 5 000 bilo iz hrvatskih krajeva. Do sraza protivničkog brodovlja došlo je 20. srpnja 1866. u vodama otoka Visa. Teggethoff je hrabro nasrnuo na jačeg neprijatelja. Zapovjedio je svojim oklopnjačama da potope talijanske brodove udarom pramca. Uskoro je došlo do žestoke bitke, a crni je dim prekrio bojište. U jednom trenutku austrijski admiralski brod »Ferdinand Max« kljunom je pogodio krmu talijanske oklopnjače »Pesaro«.
Talijanska je zastava s krme od siline udarca pala na pramac austrijskog broda. Na uzvik Teggethoffa tko će uzeti zastavu, skočio je Hrvat Nikola Karković i pod žestokom vatrom prvi donio trofej bitke. Nedugo poslije »Ferdinand Max« pogodio je oklopnjaču »Re d’Italia«, koja je za tri minute potonula s cijelom posadom. Tako je Teggethoff pramac svog broda pretvorio u »najubojitije oružje viške bitke«. Uskoro je probijen talijanski centar, na koji je austrijski admiral koncentrirao sedam oklopnjača nasuprot četiri talijanske. U međuvremenu je potonuo i već pogođeni »Pesaro«. Iako još uvijek brojčano moćniji, demoralizirani Talijani povukli su se prema Anconi. U prvoj bitci oklopljenih brodova u povijesti izgubili su dvije oklopnjače, a poslije mjesec dana u Anconi im je potonuo i moćni »Affondatore«. Teggethoff je imao samo jedan teže oštećen linijski brod. Poraz kod Visa Italija je doživjela kao tragediju. Nova ekspanzionistička sila morala je privremeno odustati od svojih pretenzija za hrvatskom obalom Jadrana. Ipak, poslije izgubljena rata car Franjo Josip I. morao je popustiti pritiscima Mađara i sljedeće godine pristati na stvaranje dualističke Austro-Ugarske Monarhije.
