Yasuhiko Kuroe bio je najbolji pilot u časničkoj klasi u Vojnoj akademiji carske vojske. Rođen je 1918. kao sin bojnika carske vojske. U lipnju 1937. diplomirao je u 50. naraštaju vojne akademije. Nakon toga pohađao je obuku za pilota lovca. Nakon završetka obuke obavljao je dužnost u sastavu 59. eskadrile, a u studenome 1938. prebačen je u zračnu bazu Hankow, u središnjoj Kini. Kuroeu je upravljao lovcem modelom Ki-27 za vrijeme rata u Kini. Kada su sovjetsko-mongolske snage napale mandžursku granicu 1939. godine, Kuroeina 59. zračna grupa bila je prebačena u žarište. Kuroe je svoju prvu zračnu pobjedu ostvario krajem studenoga, tvrdeći da je skinuo dva sovjetska lovca modela I-15.
Kuroe se vratio u Japan 1941. godine na dužnost instruktora leta carske akademije za obuku pilota. U svibnju iste godine promoviran je u čin kapetana. Četiri mjeseca kasnije proizveden je prototip lovca Ki-44, a Kuroeu je dodijeljen za testiranje. Kapetan Kuroe je testirao novi model lovca na području jugoistočne Azije, Francuske Indokine, Malaye i Burme, a u zračnim bitkama uspio je oboriti tri lovca modela Hurricane iznad Singapura i na drugim područjima. Unatoč uspjehu Kuroe je odbacio letjeti u novom zrakoplovu jer je bio ispod njegovih očekivanja, ali model Nakajima Ki-44 je unatoč svemu ušao u sastav zračnih snaga. U prvoj polovini 1942. američke i britanske snage sve su više pritiskale japanske položaje s područja koje su držali pod kontrolom na Pacifiku. Kuroeu je dodijeljeno zapovjedništvo 3. eskadrile koja je bila u sastavu 64. zračne grupe.
Yasuhiko Kuroe bio je najbolji pilot u časničkoj klasi u Vojnoj akademiji carske vojske. Nakon završetka rata Kuroe je ušao u sastav japanskih obrambenih zračnih snaga, gdje je zapovijedao eskadrilom lovaca na mlazni pogon i uzdigao se do čina generala
Pogibijom zapovjednika 64. zračne grupe, poručnika Tatea Kata, u svibnju 1942. Kuroe je postao zapovjednik spomenute zračne grupe. Kuroe je sudjelovao u zračnim borbama od Burme do Nove Gvineje, sve do siječnja 1944. kada je pozvan u Japan na dužnost probnog pilota za nove japanske lovce, koji su imali raketni pogon, a njihova namjena bila je suprotstaviti se američkim bombarderima B-29. Tijekom jednoga testnog leta, 25. ožujka, Kuroe je obori dvije američke „supertvrđave“ B-29, u eksperimentalnom lovcu modela Ki-102. Naime, spomenuti je lovac imao sljedeće karakteristike: dvomotorni pogon, djelovao je na velikim visinama, a od naoružanja je imao top kalibra 37 mm i dvije strojnice kalibra 20 milimetara. Međutim, Kawasai Ki-102 pokazao se uspješnim samo u toj situaciji, a kasnije su uočeni problemi s motorima i naposljetku je izbačen iz proizvodnje. Kuroe je oborio još dvije supertvrđave u noći 23. svibnja u eksperimentalnomlovcu modela Ki-84-I-Ko.
Zbog svojih izvanrednih uspjeha nagrađen je posebnom bocom sakea (rižino vino) od generala Kumaichija Teramotoa, zapovjednika odsjeka za letne inspekcije, u ceremoniji 3.000 ljudi 15. srpnja 1945. godine. Bojnik Kuroe postigao je na kraju rata na Pacifiku ukupno 51 zračnu pobjedu. Tijekom njegove karijere bio je oboren tri puta, ranjen na nekoliko mjesta, a letjelica kojom je upravljao u zračnim borbama u razdoblju 1942. – 1944. bila je pogođena više od 500 puta od strane protivnika. Nakon završetka rata Kuroe je ušao u sastav japanskih obrambenih zračnih snaga, gdje je zapovijedao eskadrilom lovaca na mlazni pogon i uzdigao se do čina generala. Doživio je nesreću za vrijeme pecanja i utopio se u moru 5. prosinca 1965. godine.
