Po obiteljskom dogovoru braća Ante i Jure sudjelovali su u stvaranju Hrvatske vojske, potom i obrani od agresije, dočim je Ivan Roso, iako teška srca nastavio legionarsku karijeru po prekooceanskim terenima. Iznova se vraćao po zadaći u Srednjoafričku Republiku i Čad, potom i Gvajanu, svugdje je ukupno boravio tri puta. Nova destinacija i novi izazov predstavljao je odlazak u Džibuti. Pristupio je 13. polubrigadi Legiije (3e Demi- Brigade de Légion Étrangère, 13e DBLE). Ispostavilo se da je Roso iznova otišao u opasnim okolnostima jer upravo u to vrijeme, taj dio Afrike postao je poprištem krvavih sukoba. U odnosu na rat u raspadnutoj Jugoslaviji, tamo su se vodili daleko brutalniji obračuni, ali nažalost, svjetska javnost opet je reagirala neshvatljivo inertno. Kriza u Somaliji bila je samo najava nadolazećih kriza, ali i ogledalo nesposobnosti međunarodne zajednice. Nakon okončanja desetljetnog građanskog rata Mohamed Ali Farrah Adid zavladao je diktatorski, koristeći glad kao sredstvo kojime bi preuzeo kontrolu nad cijelom Somalijom.
Stoga su Ujedinjeni narodi i američka vojska proveli vojnu operaciju „Vraćanje nade“ s ciljem rješavanja humanitarne katastrofe. Štoviše, SAD je ucijenio Adidovu glavu i poslao elitne vojne snage, no uspjeh je izostao. Adidove snage srušile su američki jurišni helikopter UH-60 Black Hawk, likvidirali američke vojnike, a što je dosta dobro ekranizirano u filmu „Black Hawk down“. Ivan Roso prisjeća se: „U Džibutiju je bilo lijepo, iako je to vrlo siromašno područje s teškim uvjetima za život. Tu sam kao već visoki dočasnik vršio zahtjevne obuke s oficirima, navodeći djelovanje aviona u koordinaciji s pješaštvom. Ipak, bilo je to vrijeme prilične frke jer su tada navali li ovi iz Etiopije. Pa smo potom interventno dva puta išli u Somaliju.
Jednom smo izvlačili Amerikance jer su ih domaći sasjekli u Mogadishu, a na cjedilu su ih ostavili azijski „plavci“. Inače, somalski borci i nas su „testirali“ nekoliko puta. Jednom u savani, drugi puta u Mogadishu. Ali smo im doskočili i nas su ostavili na miru. Poslije Amerikanci nisu ni išli u Mogadish, nego mi. Ipak smo mi druga kultura, nismo kao Amerikanci. Mi kada smo došli, skinuli bi šljemove, stavili FAMAS na leđa, dali na znanje da ne želimo sukob. Otvorili bi bojna kola i pozvali klince da uživaju i „čuvaju“ ih.
Sve o ovim i drugim temama pročitajte u novom, 43. broju VP-a, magazina za vojnu povijest, koji je od 6. listopada na kioscima za samo 19,99 kuna.
