Početkom 6. stoljeća, dok je zapadni dio Rimskoga Carstva tonuo u sve dublju krizu, na istoku su se nazirali znaci obnove. U doba Justinijana I. prvi put nakon propasti Carstva na zapadu činilo se da bi se ono moglo obnoviti u svome starom sjaju. U kolovozu 527. godine Justinijan je postao bizantskim carem i dolaskom na vlast pokrenuo je niz ratova u kojima je uspješnim osvajanjima uspio obnoviti veliki dio nekadašnjega Rimskog Carstva. Nastojao je uspostaviti vjersko jedinstvo u Rimskome Carstvu i oštro se suprotstavljao heretičarima. Jedan je od rijetkih koji su preboljeli bubonsku kugu koja je za vrijeme njegova života harala Carstvom. Kao veliki podupiratelj umjetnosti, za vrijeme njegove vladavine Carigrad je bez konkurencije postao najveći i najmoćniji sredozemni grad. Izvršio je kodifikaciju rimskoga prava, čime su sustavno sređeni i zakonski osnaženi rimski pravni izvori. Umro je u Carigradu 565. godine, nakon čega Carstvo preuzima njegov nasljednik Justin II.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u kolovozu 2019.
