U sukobu u kojem je bilo angažirano većinom ukupno stanovništvo Sjevera i Juga, bilo bi nepotrebno izdvajati ljepši spol, ali njegovim spominjanjem može se dodatno pohvaliti borbu za stvar koju su njegove pripadnice smatrale pravednom i za koju su se izravno ili posredno žrtvovale.
Muškarci su bili angažirani na fronti, a žene su preuzimale sve ostale zadatke, od osnovnih zadaća očuvanja obitelji i brige za nju do rješavanja egzistencijalnih problema. Zbog karakteristika sukoba, bitno su se razlikovale zadaće koje su preuzimale žene sa Sjevera od djelovanja žena Juga. Za žene s Juga, na čijem se teritoriju pretežno vodio rat, zadaci su se razlikovali u prvom redu prema socijalnom i imovinskom statusu. Žene nižih slojeva društva, malih farmera i obrtnika preuzimale su vođenje poljoprivrednih dobara te malih tvrtki ili su radile u krojačnicama, tvornicama i manufakturama oružja, dok su supruge plantažera i drugih pripadnika više klase preuzele vodstvo i upravu nad plantažama, uz brigu o robovima te upravljanje tvrtkama i privatnim kancelarijama. S obzirom na razvoj ratne situacije i potrebu za sve većim brojem vojnika, angažman žena postao je neophodni doprinos ratnim naporima, bez kojeg Konfederacija ne bi mogla održavati svoj ratni stroj. U patrijarhalnom društvu američkog Juga zaštita žene bila je osnovna zadaća muškarca, glave obitelji, čiju je ulogu njegovim odlaskom žena bila prisiljena preuzeti.
No žene su se također, kada su tri četvrtine bijelih muškaraca obukle uniformu, pridružile aktivnom sudjelovanju u ratu: kao vojnici, medicinske sestre, špijuni ili jednostavno građanke u borbi protiv „jenkijevske okupacije”. Žene Juga bile su oduševljene pristalice secesije jer je ona čuvala tradicionalni stil života „starog Juga”. I u slučaju da se ona mogla postići samo oružanim sukobom, bile su spremne preuzeti svoj dio tereta bez obzira na žrtve. Vjerojatno otpor koji je Jug pružao ne bi toliko trajao da one nisu ohrabrivale svoje muževe na izvršavanje patriotske dužnosti u obrani države, štoviše zahtijevale to od njih. Kod Sjevernjaka je to rezultiralo stavom da su žene Juga pokazivale osvetoljubivost i žar iznad granice prihvatljivog ženskog ponašanja. Istina ipak stoji u civilnom otporu i preziru koji vojnici Unije nisu očekivali pri zauzimanju gradova i teritorija na Jugu. Većina vojnika Federacije bila je uvjerena da će biti dočekana ako ne radosno, onda s ravnodušnošću, koja će se s vremenom vratiti na razinu prihvaćanja odnosa koji su vladali u jedinstvenoj državi prije secesije.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2025.
