U vremenu kada su svijetom dominirala parlamentarno-monarhistička politička uređenja koja su se 1914. godine sukobila u dotada najvećem ratnom sukobu u ljudskoj povijesti, koji će u četiri godine trajanja uzeti milijune ljudskih života, prouzročiti goleme ekonomske štete, biti će svojevrsni katalizator velikih promjena u carskoj Rusiji.
Na području velikog Ruskog Carstva roditi će se ideja o državi koja će predstavljati suštu suprotnost dotadašnjim državnim uređenjima, načinu vođenja društva i državne ekonomije. Biti će to prva država na svijetu temeljena na komunističkoj misli, filozofsko-ekonomskom pravcu njemačkih filozofa Karla Marxa i Friedricha Engelsa. Kao takva, samim svojim postojanjem i idejom na kojoj je temeljena, veoma brzo biti će okarakterizirana kao prijetnja svim kapitalistički orijentiranim gospodarstvima koji će ispočetka činiti sve što je u njihovoj moći kako bi uništili novostvorenu, mladu, socijalističku Rusiju.
RAZDOBLJE GRAĐANSKOG RATA I USPOSTAVE DRŽAVE (1917. – 1923.)
Povijesne i političke okolnosti u socijalističkoj Rusiji 1917.-1923. U Petrogradu je 25. listopada 1917. godine pala Privremena vlada Aleksandra Kerenskog. Boljševici, organizirani u razne komitete, s lakoćom i efikasno rukovode akcijama preuzimanja vlasti. „Preuzeli su poštanske i telegrafske urede, željezničke postaje, a vojni garnizoni stavljeni su pod nadzor ustanika“ (Service, 2014) Nedugo nakon provođenja koordiniranih akcija preuzimanja vlasti od strane boljševika, došlo je do pada Zimskog dvorca, što je dovelo do uspostave nove boljševičke vlasti pod vodstvom Vladimira Iljiča Uljanova, poznatijeg pod nazivom Lenjin. Dužnost komesara za vanjske poslove pripala je Lavu Trockom, koji predlaže da se nova vlada nazove „Vijeće Narodnih Komesara“, s nakanom da se u potpunosti izbjegne upotreba naziva kao što su ministar, premijer, iz razloga što te titule ostavljaju dojam povezanosti sa kapitalističko-buržoaskim uređenjem. Nakon što su Lenjin i Trocki ostvarili prve političke i vojne uspjehe na ruskom tlu, krenula su predviđanja o konačnoj pobjedi komunističke ideje ne samo na teritoriju Rusije već i diljem europskog kontinenta. Uz to Trocki je bio uvjeren kako će uspjesi komunističkih revolucija dokinuti potrebu za klasičnom diplomatskom aktivnošću. Dekret o Miru donesen 26. listopada predstavljao je molbu vladama svih zaraćenih naroda da donesu pravedan demokratski mir te se traži da ne dođe do pripojenja, zatvaranja malih naroda u veće države protiv njihove volje.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. lipnja 2024.
