Od ljeta 1990. godine, nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj, na području Republike Hrvatske dolazi do niza oružanih sukoba između srbijanskog agresora i pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova.
Intenzitet srbijanske agresije naglo se povećavao od ožujka 1991. godine, a prvi sukob sa žrtvom dogodio se na području Plitvičkih jezera krajem istog mjeseca. Već mjesec dana nakon toga dolazi do mnogostruko većeg sukoba na vukovarskom području. Naime nakon što su mještani Borova srpske etničke pripadnosti koji su se priključili agresiji na Republiku Hrvatsku u noći s 1. na 2. svibnja 1991. zarobili dvojicu pripadnika MUP-a iz PU Osječko-baranjske pripadnici Specijalne policije PU Vinkovci krenuli su oko podneva osloboditi kolege. Njih su u Borovu u zasjedi dočekali mnogobrojni naoružani lokalni Srbi i pripadnici srpskih paravojnih postrojbi iz Srbije. Toga dana ubijena su dvanaestorica pripadnika Specijalne policije iz Vinkovaca, a 22 su ranjena. Poginuli su Stipan Bošnjak rođ. 1955. iz Nuštra, Luka Crnković rođ. 1970. iz Otoka, Josip Culej rođ. 1966. iz Jarmine, Mladen Ćatić rođ. 1971. iz Županje, Janko Čović rođ. 1965. iz Ivankova, Zoran Grašić rođ. 1969. iz Otoka, Antun Grbavac rođ. 1961. iz Nijemaca, Željko Hrala rođ. 1968. iz Ivankova, Zdenko Perica rođ. 1965. iz Nuštra, Marinko Petrušić rođ. 1966. iz Tovarnika, Mladen Šarić rođ. 1965. iz Novih Jankovaca i Ivica Vučić rođ. 1961. iz Vinkovaca.
Taj događaj označio je novo, još žešće razdoblje srbijanske oružane agresije na Republiku Hrvatsku. Borovo nakon 2. svibnja bilo je mjesto gdje se nalazio koncentracijski logor za sve osobe nesrpske nacionalnosti koje su uhićene na području Tenje, Dalja i Borova naselja te za stanovnike Borova koji su odbili stati na stranu srbijanskog agresora. Pitanje odgovornosti za pogibiju dvanaestorice hrvatskih redarstvenika još nije riješeno.
Ova nova knjiga u nakladi Despot infinitusa nastoji biti prva knjiga u hrvatskoj historiografiji koja će detaljno opisati događaj u Borovu 2. svibnja 1991. godine. Ako pažljivo sagledamo sve činjenice iznesene u ovoj knjizi, steći ćemo nekoliko spoznaja. Prva je od njih da su obje strane imale svoje razloge naći se u Borovu 2. svibnja 1991. godine, odnosno svoje viđenje cjelokupne situacije koja je bila uzrokom pogibije 12 hrvatskih redarstvenika. Druga i neosporiva činjenica jest da su hrvatski policajci smišljeno dočekani u zasjedi s jednim jedinim ciljem – da im se nanese što više žrtava. Sve navedene činjenice upućuju na zaključak da se radi o ratnom zločinu.