Prema većini povjesničara koji se bave poviješću antičke Grčke, veliki okrugli štit (gr. hopolon) nastao je negdje polovicom 7. stoljeća prije Krista. Zbog tog štita grčki ratnici promijenili su svoj bojni poredak nazvan falangom (gr. phālanga), odnosno nazivom koji bi se mogao prevesti kao masa ratnika bez obzira na tip, naoružanje ili oblik formacije.
Neki povjesničari i dalje vode međusobnu polemiku – je li štit hopolon proizvod falange ili obrnuto. Kako bilo, ratnik koji je za zaštitu nosio veliki okrugli štit nazvan je hoplit (gr. hoplitēs). Kad smo već počeli sa štitom, idemo ga i završiti. Bio je izrađen od drveta i okruglog oblika promjera oko 75-80 centimetara. S vanjske strane bio je u cijelosti obložen brončanim limom debljine 1,5-2 milimetra, a s unutrašnje kožom.
Na unutrašnjoj strani bila su tri rukohvata – ispod ramena, na podlaktici i za šaku. Težio je oko osam kilograma i često je bio ukrašen simboličkim, mitskim ili životinjskim motivima. Ratnik na slici ima ukrašen s velikim grčkim slovom ”L”. Lijeva strana ratnika sa štitom bila je bolje zaštićena od desne na kojoj je u ruci nosio oružje – koplje ili mač. Kada bi se deset ratnika poredali u ravnu crtu, štitom do štita, zauzeli bi prostor širine od 7,5 do osam metara. Kako su u antičko doba ljudi bili nižeg rasta 160-165 cm, tada bi se na prostoru jednake širine, rame do ramena, moglo postaviti 11 do 12 hoplita. Odnosno na način da jedan drugom djelomično pokrivaju štit. I tako je nastala poznata grčka falanga dubine osam gusto poredanih redova boraca. Ratnik na desnoj strani dijelom svojeg štita pokrivao je ratnika do sebe na lijevoj strani štiteći mu ruku s oružjem. Na taj način dobiven je neprekinut zid štitova poslagan kao crepovi na krovu, jedan djelomično natkriljujući drugi.
Hoplit na ilustraciji nosi takozvanu otvorenu kalcidijsku kacigu s ukrašenom perjanicom od konjske dlake. Tijelo je zaštićeno oklopom. Najskuplji oklopi, usporednom cijenom kao otprilike danas bolji automobili, bili su izrađeni od prednje i stražnje brončane ploče s naglašeno oblikovanom muskulaturom gornjeg dijela tijela. Većina hoplita nosila je oklop kao i ovaj na ilustraciji izrađen od zalijepljenih slojeva tkanine (gr. linothorax). Često su ti oklopi na predjelu trbuha bili pojačani sitnim brončanim pločicama. Noge do koljena zaštićene su brončanim štitnicima. Oštrica grčkog mača bila je izrađena od željeza i rukohvat od bronce. Njegova ukupna dužina bila je oko 60 cm i s njim se moglo sjeći i bosti. Nošen je na kožnom remenu preko ramena u koricama od kože. Dužina koplja bila je 2,20 do 2,50 metara. Grci su pobijedili Perzijance i dominirali bojnim poljem sve do polovice 4. stoljeća odnosno do dolaska Makedonaca s falangom znatno dužih kopalja. Grci su kao plaćenici služili u perzijskim vojskama dvaju pretendenata na prijestolje. Nakon bitke u kojoj su obojica vojskovođa poginula, grčki hopliti su ostali bez posla i novca. Na putu do kuće, poznatom kao ”povlačenje deset tisuća” preko polovice carstva, perzijske snage su ih napadale svakodnevno ne mogavši ih pobijediti. Takva demonstracija kvalitete grčkih hoplita bila je u stvari povodom osvajačkih pohoda Aleksandra Makedonskog.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u kolovozu 2011.
