Iako je invazija na Ukrajinu u trenutku pisanja članka za prošli broj bila samo ideja i jedan od mogućih Putinovih poteza, do pisanja ovog članka ta se najava nažalost obistinila i prerasla u rat između Ukrajine i Rusije.
Europom ponovno bijesni novi sukob, a svijet obilaze šokantne vijesti. Veliki broj izbjeglica koji sve više raste i nedostatak hrane i vode u opkoljenim gradovima samo su neke od posljedica ruske invazije, a često zanemareni aspekt su posljedice koje oružani sukobi imaju na djecu. Rijetko tko može ostati ravnodušan na vijesti o djeci koja u bijegu od rata sama prelaze granicu ili se moraju odvajati od roditelja koji se vraćaju u rat, a posebno je srcedrapajuća bila nedavna vijest o ruskom bombardiranju kazališta u Mariupolju u kojem je sigurnost potražilo stotine djece. Kao i u svakom ratu, i ovaj put djeca plaćaju visoku cijenu ratnog sukoba, i zato smo za ovaj broj napisali osvrt o novom Netflixovom filmu koji problematizira ulogu najmlađih u ratu, „Sjenka u mom oku“ (dan. „Skyggen i mit øje“, eng. „The Bombardment“).
Film se temelji na istinitoj priči s kraja Drugog svjetskog rata, kada su savezničke snage u sklopu operacije bombardiranja sjedišta Gestapa u danskom Kopenhagenu greškom bombardirale i školu, pritom ubivši 86 djece. Iako se „Sjenka u mom oku“ dotiče nekoliko bitnih tema poput dječje traume, odgovornosti Saveznika za civilne žrtve i oprost grijeha kolaboracionističkih snaga, film na kraju ni jednu od tih tema ne obrađuje dubinski, čime ostaje samo prosječno djelo koje je moglo ostvariti puno više.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2022.
