Gledajući površinski, moglo bi se reći kako je Iračko-iranski rat bio ništa drugo nego jedan od „sasvim običnih ratova“ između dviju zemalja trećega svijeta, kakvih je tijekom novije povijesti bilo napretek.
Naime, Iračko-iranski rat bio je po svojim karakteristikama pretežno kopneni rat, uz to i teritorijalno ograničen na područje uz međudržavnu granicu zaraćenih strana. Međutim, tijekom ovoga dugog i iscrpljujućeg sukoba izdvojilo se i nekoliko specifičnih oblika ratovanja, koji ovaj sukob ipak diferenciraju od ostalih ratova trećega svijeta, a to su: „tankerski rat“, „rat gradova“ i kemijsko ratovanje. Gledajući pojedinačno, spomenuti oblici ratovanja nisu nikakva rijetkost, ali ih je gotovo nemoguće sve zajedno pronaći u nekome lokalnom sukobu. Tako se „tankerski rat“ donekle može usporediti s njemačkim pokušajem pomorske blokade protivnika tijekom Prvoga i Drugoga svjetskog rata.
„Rat gradova“ je, barem po svojoj namjeri, vrlo sličan savezničkomu bombardiranju Njemačke i Japana, a po upotrebi raketa čak identičan njemačkim napadima V1 i V2 raketama na London. Naposljetku, za primjer kemijskoga ratovanja može se uzeti Zapadno bojište Prvoga svjetskog rata, ali i talijansko osvajanje Etiopije.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. studenoga 2020.
