Svaki rat u jednom trenutku mora završiti i sukobljene strane moraju pronaći način da nastave dalje. Tada se postavlja pitanje kako će to izgledati, odnosno može li pobjednik sukoba gledati na taj trenutak povijesti svoje zemlje čistog obraza ili će to biti mrlja koja će se spominjati generacijama poslije.
Poslijeratna zbivanja mogu promijeniti lice pobjednika koji na kraju ipak ne ispada puno drugačiji od mrskog protivnika. Zato se poratno vrijeme ne prikazuje toliko često u filmovima jer gledatelji ne žele vidjeti da se „heroj“ za kojeg su cijelo vrijeme navijali toliko promijenio. Lakše i prihvatljivije za sve je napraviti romantiziranu verziju ratnog sukoba nego pristupiti problemu koji bi ponovno otvorio stare rane i pokrenuo dijalog. Snimati o poratnom razdoblju teško je, ali potrebno, i zato je vrlo hrabra odluka danskog redatelja Martina Zandvlieta da prikaže jedan tužni dio povijesti svoje zemlje nakon Drugoga svjetskog rata. Na danskoj zapadnoj obali za vrijeme nacističke okupacije postavljeno je milijun i pol mina. Rat je gotov, ali ne i za skupinu dječaka koji su bili dio njemačke vojske.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2020.
komentar